Home / Biznis i politika / Tjedan u brojkama

Tjedan u brojkama

Zagreb sa Slijemena u novogodišnjoj noći izgleda spektakularno. Sustav e-visitor precizno je evidentirao 44.390 stranaca koji su u Hrvatskoj dočekali Novu godinu – od Zagreba do Dubrovnika, Splita, Zadra, Istre… Tako je turistička 2017. počela sjajno, posebno u Zagrebu, gdje se ovih dana nudi kraljevstvo za krevet. Adventski europski triumf drugi put zaredom dobio je logičan nastavak partijanjem u Areni, a završava spektakularnim obilježavanjem pola stoljeća Svjetskoga skijaškoga kupa. Od katedrale do Manduševca u srijedu navečer (nakon što je ovaj Lider već otišao u tiskaru) trebalo se spuštati takvo all-star društvo kakvo svijet još nije vidio. Pravi živi zvjezdani vremeplov.

Zagreb doživljava turistički bum za koji, naravno, nije krivo samo skijanje. Ulazak Hrvatske u EU digao je popularnost Zagrebu, koji je sve privlačnije ‘city-break’ odredište, gradska uprava nije mnogo smetala, i sve su raznolikiji sadržaji koji dovode goste. Trend je osjetio i privatni sektor – svakodnevno niču novi smještajni kapaciteti, a adventske štandove zakupljaju i poduzetnici iz drugih država. Zagreb je tako postao prva destinacija u Hrvatskoj koja ugošćuje više od milijun posjetitelja na godinu.

Vječna je dvojba je li sljemenska skijaška avantura preskupa za Zagreb i Hrvatsku, o čemu sam s dosta sksepse pisao u više navrata. No brojke su neumoljive. Zagreb su 2004., prije prve Snježne kraljice, posjetila 337.394 stranaca, a 2015. bilo ih je 859.140. Dakle, čak 2,5 puta više, a u cijeloj Hrvatskoj zabilježen je rast od ‘samo’ 60 posto. Turisti su 2015. u Zagrebu ostvarili 1,8 milijuna noćenja, što je uz 123 eura dnevne prosječne turističke potrošnje prihod od čak 1,66 milijardi kuna. To je pak milijarda više zarade nego prije Svjetskoga skijaškoga kupa.

U tom kontekstu, 4,8 milijuna kuna iz zagrebačkog proračuna za ovaj skijaški tjedan (koji ukupno stoji oko 23 milijuna kuna) možda je – usprkos brojnim kritikama na račun organizacijske rastrošnosti – ipak dobro uložen novac.

Jedna je dimenzija kriminal – nedavno je policija otkrila kombi s nevjerojatnih 67 imigranata, od kojih je 35 bilo bez svijesti. A na drugi problem upozorili su sami azilanti u ponedjeljak ispred zagrebačkog prihvatilišta u hotelu Porin. Prosvjedovali su protiv pograda, prijetnji i napada kojima su izloženi te protiv policije koja nije adekvatno reagirala i nije ih zaštitila. Riječ je o dva napada na Staru godinu i šestorici ozlijeđenih azilanata. Iz MUP-a, naravno, odgovaraju da poduzimaju sve mjere i radnje, ali kroničaru ostaje gorak dojam o hrvatskoj uskogrudnosti i problemu integracije koji nam se vratio iz stare Zapadne Europe, sumnjičave prema drugim kulturama. Koju, eto, kopiramo i u toj disciplini.

Državna revizija s vremena na vrijeme objavi koji zanimljiv podatak. Sad smo saznali da država ima 9424 automobila, koji su 2014. prevalili gotovo 150 milijuna kilometara. A za to smo svi skupa platili 366 milijuna kuna. Jefitno. No samo na prvi pogled. Glavni državni revizor Ivan Klešić obziran je čovjek, pa njegovi revizori u taj iznos ubrajaju troškove goriva, registracije, osiguranja, servisa, guma i leasinga, ali ne i troškove nabave novih vozila. Taj će nam podatak servirati nekom drugom prilikom, da se ne uzravljamo jednom jako, nego dvaput pomalo.

Prošle su već tri godine od tadašnje verzije igre monetizacije s autocestama. Država je planirala ponuditi građanima obveznice HAC-a vrijedne oko 200 milijuna eura. Ništa od toga, kao ni od kasnije ideje s koncesijama. Zašto sam se baš sad sjetio HAC-a? Prve reakcije na premijerovu najavu da će otkup 49 posto dionica Mola financirati javnom ponudom 25 posto dionica HEP-a slične su kao i u slučaju HAC. Samo, sindikalce su preduhitrili oporbeni vlast (mostovac Bulj) i oporba (SDP-ovac Maras). Oni uglas traže referendum o prodaji HEP-a. Deja vu.