Z bog najava i prognoza gospodarskog rasta za skorašnju godinu povećan je optimizam i među građanima i u poslovnom sektoru, što je zasigurno pozitivan sentiment koji zbog dugogodišnje recesije i pada svih ekonomskih pokazatelja nije dugo bio prisutan u Hrvatskoj. I dok je određena količina optimizma zdrava, moramo ostati svjesni strukturnih problema hrvatskoga gospodarstva koji mogu unazaditi ili čak zatomiti potencijal te nove, zdravije faze razvoja. Pri tome se ponajprije misli na usporeni oporavak makroekonomskih stabilnosti i potrebu povećanja produktivnosti i konkurentnosti privatnog sektora, što je preduvjet za veći pad nezaposlenosti te stabilan i kontinuiran gospodarski rast i razvoj. Ovdje ponovno treba istaknuti važnost osiguranja stabilnije osnove za investicije uz istodobno uklanjanje regulatornih barijera koje se nameću privatnom sektoru, kao što su parafiskalni nameti i nestabilan regulatorni okvir.
Utjecaj takvih politika na realni sektor najbolje se može vidjeti upravo na primjeru Ine, koja je zbog regulatornih promjena bila izložena velikim gubicima, pri čemu treba spomenuti regulatorne odluke vezane uz cijene plina, trošarine i oporezivanje rafinerijskih gubitaka. Osim toga, velika je potreba za pojednostavnjenjem i ubrzavanjem administrativnih postupaka, kao što je izdavanje lokacijskih ili građevinskih dozvola, pri čemu je dosadašnja spora procedura uvjetovala čak i višegodišnja kašnjenja ili odgode naših projekata u području istraživanja i proizvodnje. Ne začuđuje stoga naše ope-tovano isticanje potrebe za čvrstim osnovnim okvirom politika kojima se reguliraju pitanja kao što su tržišno natjecanje, porezi, carine, financijski sustav i infrastruktura. Za uspostavu takvog okvira ključni su stabilni zakoni i pravilnici, koji su osnova za stvaranje okružja kako bi se privukli i zadržali pouzdani investitori te osigurala radna mjesta.
Ina će 2016. zaključiti s više od 80 posto reinvestirane zarade, što je u usporedbi s drugim velikim kompanijama u Hrvatskoj jedan od najvećih omjera reinvestiranja. To je smjer koji namjeravamo zadržati i sljedeće godine. Govoreći o naftnoj industriji, analitičari prognoziraju da će se cijene nafte zadržati na približno 50 dolara po barelu 2017., na temelju razmatranja zemalja OPEC-a da ograniče proizvodnju. Ako se takav scenarij ostvari, globalno se očekuje porast za oko 25 posto u cijenama energenata, uključujući ne samo naftu nego i prirodni plin i ugljen. U rafinerijskoj industriji Europa je i dalje u nepovoljnijem položaju od ostatka svijeta i najavljeni su nova za-tvaranja rafinerija u Italiji, Velikoj Britaniji i vjerojatno u Francuskoj. S druge strane, u Aziji se slje-deće godine očekuje otvaranje novih ‘greenfield’-rafinerija i proširenje nekoliko postojećih. Također, na Bliskom istoku proizvoditi su počele nove visokoučinkovite rafinerije koje će, dugoročno gledano, negativno utjecati na rafinerije u Europi.