Home / Financije / Institut IGH nakon duljeg razdoblja dobiven ugovor za posao u inozemstvu, u Gruziji

Institut IGH nakon duljeg razdoblja dobiven ugovor za posao u inozemstvu, u Gruziji

Poslodavci u tekstilnoj industriji očekuju da će dobiti djelomično oslobađenje od doprinosa na plaće. U suprotnom bi rast minimalca proizvodnju mogao vrlo brzo odvesti u jeftinije zemlje.

Intenzivna tekstilna industrija jedna je od onih koje bi najviše mogle osjetiti negativan utjecaj povećanja minimalne plaće. Naime, Vlada je nedavnom uredbom odredila visinu minimalne plaće u 2017. u bruto iznosu od 3276 kuna, što je povećanje od 156 kuna, odnosno za pet posto. Godinu ranije minimalna plaća povećana je za 90 kuna. Predstavnici tekstilaca kažu da je povećanje minimalne plaće samo dio dogovorenih aktivnosti u pregovorima Vlade, poslodavaca i sindikata.

– Očekujemo da se hitno definiraju mjere koje bi u potpunosti kompenzirale povećanje troška za najgroženije sektore, među kojima su i tekstil, odjeća i koža, kako bi se time došlo do cjelovitog rješenja. Trošak povećanje minimalne plaće važniji je poslovni element i očekujemo da se ispunjava dogovor u vezi s kompenzacijskim mjerama – kaže Zoran Košćec, predsjednik Uprave Varteksa, najveće domaće tekstilne tvrtke, koja zapošljava 1300 zaposlenih, a prosječna plaća proizvodnih radnika je 3338 kuna. I u omiškom Galebu, koji ima 400 vlastitih radnika i još sto vanjskih koji šivaju za njega, ističu da njihovi proizvodni radnici imaju plaću 30-ak posto veću od minimalne, a takvu razliku smatraju nužnom za postizanje motivacije za rad.

– Podizanje minimalne plaće za nas znači nužne zahtjeve koji će utjecati poništiti. Razne su opcije u igri. Naša će odluka jako ovisiti o temi kompenzacijskih mjera – ističe predsjednik Uprave Galeba Stjepan Pezo i dodaje da je riječ o sektoru koji zapošljava teško zapošljivu radnu snagu, mahom žene sa srednjom i nižom stručnom spremom. Kompenzacijske mjere koje očekuju tekstilni poslodavci odnose se na djelomično oslobađenje od doprinosa na plaće. Prema izračunima, kad bi se mjere primijenile na sve radnike koji zadovoljavaju kriterije (oko 70 posto), ukupan trošak za državu bio bi 200 milijuna kuna na godinu, a veliki dio sredstava za provođenje mjera može se osigurati iz sredstava europskoga socijalnog fonda. Pritom, napominje Pezo, već u drugoj godini efekt tih mjera bio bi pozitivan jer bi se tvrtke, konkretno Galeb, odlučile na dodatne investicije i širenje pogona.

– Ako vrlo skoro, najkasnije u prvom kvartalu 2017. godine ne budu u primjeni konkretne kompenzacijske mjere, bojim se da će ovo podizanje minimalne plaće prouzročiti nova otpuštanja ljudi i selidbu proizvodnje u znatno jeftinije susjedne zemlje BiH, Albaniju, Makedoniju…, a zaposlenost u hrvatskoj tekstilnoj industriji u roku par godina mogla bi pasti za 20-30 posto – kaže Pezo.