Godina pred nama velik je izazov, ali i velika prilika u nastojanju da hrvatsko društvo napokon počnemo preobražavati u sve ono čemu su se naraštaji Hrvatska i Hrvata nadali mnogo prije nego što smo se izborili za nezavisnost.
Svjedoci smo promjena, a pitanje je samo hoćemo li njima upravljati ili će one upravljati nama. Svijet se mijenja te ni mi više ne možemo živjeti izvan globalnih tijekova i utjecaja, kao izolirani otok. Hrvatska je članica Europske unije i NATO-a. Bez obzira na izazove s kojima se suočava cijela europska obitelj, Europa nam ipak pruža mogućnosti koje samostalno nipošto ne bismo imali snage iznjedriti.
Gospodarske krize, geopolitička previranja, trendovi odnosa u međunarodnoj zajednici u kojoj Hrvatska ima svoje mjesto i ulogu sve su dinamičniji i sve teže predvidljivi te sadržavaju opasnosti i rizike, ali i velike prilike i mogućnosti. Ključno je ne samo kako ćemo se postaviti kod kuće već i na globalnoj sceni.
Stoga su česte i moje poruke javnosti kako Hrvatskoj treba stabilna vlada. Jer najveći izazov pred novom vladom bit će donošenje novog proračuna, koji mora osigurati rast, ali i pokazati politiku zaokreta. To nije nimalo lak posao, no mora se reagirati brzo i odlučno ako se želi izbjeći smanjenje kreditnog rejtinga već u travnju iduće godine. Brojač javnoga duga neumoljivo odbrojava milijarde. Stopa nezaposlenosti još je visoka, a razina zaposlenosti niska. U sedam križnih godina javni dug povećao se dva i pol puta. Učinkom preljevanja i izdržljivošću poduzetnika izvoz nam se polako oporavlja, no počesto upozoravam na to kako je važno gledati strukturu izvoza jer statistika može biti varljiva. Naravno, važno je uvijek gledati brojčanik, ali još je važnije brinuti se za kvalitetu života ljudi. Država postoji zbog svojih ljudi.