Znate čime je popločen put do pakla. Dobre namjere imao je i predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata Ozren Matijašević kad je u Sabor uputio amandman na Prijedlog zakona o javnoj nabavi. Traži da se iz postupka nabave isključi ponuditelj koji nema zaposlenih radnika, kao i onaj koji ne ispunjava obveze prema zaposlenicima. Tu su dva problema. Europska praksa traži osnivanje posebne tvrtke za niz državnih natječaja koji predviđaju gradnju, kako bi se mogli što preciznije pratiti novčani tokovi. A ispunjavanje obveza prema zaposlenicima znači – isplatu plaća. Nekadašnja rak-rana hrvatskoga gospodarstva danas je svedena s 80.000 na 9000 radnika. Ovih dana Porezna je uprava objavila da plaće svojim zaposlenicima ne isplaćuje oko 3000 tvrtki i obrtnika. O. K., Matijaševićev amandman bio bi još jedna vrsta presinga na poslodavce (iako je neisplata kao kazne-no djelo najbolji lijek), ali bi domaće poduzetnike doveo u neravnom pravom položaj u javnoj nabavi. Tko će, naime, provjeravati isplaćuje li uredno plaće stranac koji se javi na natječaj.
O taksiijima je posljednjih dana napisano više tekstova nego o problemima IT-a, poljoprivrede, meteorske, tekstilne preradivačke industrije i poljoprivrede. Te Uber plaća kazne, pa je Cammeo nelegalno radi u Splitu… Ta inflacija obrnuto je proporcionalna važnosti za gospodarstvo. No ipak je taj konkurentska-inspekcijski-medijski desant poučan. Zabranjuje se svaka djelatnost koja nije izrijekom precizno regulirana. I nije tu minister Oleg Butković usamljen. Lovci na sivu zonu u biznisu dio su stare dobre ziheraške prakse dobrog dijela hrvatskih političara. U ovom broju pišemo o energetskom pregledu. Bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak donio je pravilnik koji je znatno rigidniji od direktive EU na kojoj se temelji. I, ako se pravilnik ne promijeni, nanijet će Vrdoljak milijunske štete velikim tvrtkama, kojima se ne priznaju vlastiti energetski pregledi obavljeni u sklopu postizanja standarda ISO. A s malo dobronamjernosti i političkog sluha moglo se legalizirati i taksiste izazivači i već obavljene energetske pregledne. Osim ako te rigidnosti nisu slučajne i ako iza svega ne stoje jaki taksistički i energetski lobiji.
Moglo bi se reći da je Hrvatska prosječno nadzirana država. Mislim ovdje na inspekcijski nadzor. Naime, taksistima i ugostiteljima zatvara se posao zbog ‘nelegalnog rada’, odnosno zbog par lipa viška u blagajni ili nedopuštenih opušaka u pepeljari. No uz te krajnje mjere, postoje i inspekcije koje utvrde nepravilnost, povuku robu iz prodaje i – nikome ništa. Psi laju, karavane (inspektora) prolaze, a trgovine koje prodaju neadekvatnu, pa…
