MNUCHIN

Bankar sa stažem u Goldman Sachsu, investitor, milijarder, dobitnik krize i nemilosrdni ovršitelj nesretnika koji su izgubili svoje nekretnine zacijelo neće biti čovjek koji će provesti u kampanji deklariranu Trumpovu namjeru reduciranja moći Wall Streeta. Dodatno odmaže njegovo otvoreno inzistiranje na smanjenju ‘regulatornog tereta’ bankama.

Poznatu uzrečicu da papir trpi sve moglo bi se lako preoblikovati u ‘izborna kampanja trpi sve’, pogotovo nakon bizarnih američkih predsjedničkih izbora. Nedavno izabrani američki predsjednik Donald Trump u nekoliko godina pretkampanje i kampanje prstom je mahao u svim smjerovima, pjenio se i prijetio, ali jednom kada se prašina slegla, a iz nje išetao narančasti čovjek malih ruku i ‘savršene’ frizure, stvari su se počele mijenjati u poznatom smjeru. I dok su neki njegovi dosadašnji prijedlozi imenovanja donekle u skladu s razmišljanjima predstavljena tijekom kampanje, drugi su u izravnoj suprotnosti. Iako je tijekom predizbornog natjecanja snažno napadao svoju protivnicu Hillary Clinton zbog njezine prisnosti i razumijevanja za bankare s Wall Streeta i obećavao isušiti lobističku moćvaru u Washingtonu, Trump je nakon pobjede osjetno korigirao razmišljanja.

Dva čovjeka iz vjerojatno najomraženije banke na planetu nominirao je za važne pozicije u svom kabinetu, s tim da bi im se mogao pridružiti i treći. Nekadašnji udarnici Goldman Sachsa bit će zaduženi za strategiju, Stephen Bannon, i ministarstvo financija, Steven Mnuchin, a možda ih upotpuniti trenutačno drugi čovjek banke Gary Cohn, navodno kao direktor Ureda za upravljanje i proračun, premda je zasad samo bio na razgovoru kod Trumpa. Bannon je svakako najkontroverznije ime u trojcu jer riječ je o čovjeku koji se ne može nazvati ni radikalnom desnicom s obzirom na to da sadržaj portala Breitbart News kojim je predsjedavao već debelo prelazi u područje nadrealnog i zahtijeva vlastitu kategorizaciju.

Mnuchin je jedna od najvažnijih nominacija, čovjek koji će umnogome biti lice američke ekonomske politike u sljedećih nekoliko godina. Kako će se direktor financija u Trumpovoj kampanji ponašati u nasvim novoj ulozi, nakon 17 godina u Goldman Sachsu i 14 kao privatnik, tek treba vidjeti, ali malo tko vjeruje da neće zdušno zastupati interese bankarskog sektora, koji već godinama traži labavljenje pravila. Kao pravi bankar Mnuchin je dobar dio svoga osobnog bogatstva procijenjenog na 40-ak milijuna dolara zgrnuo u Goldmanu, a potom iskoristio kaos financijske krize kupnjom propale banke IndyMac krate privremeno neupotrebljivim hipotekarnim kreditima. Ta je banka inače ponosni vlasnik brončane medalje u natjecanju najvećih bankarskih propasti u američkoj povijesti, odmah iza Washington Mutuala (325 milijardi dolara imovine) i First Republic Banka (33 milijarde dolara).

Vješti vjerojatni ministar financija na aukciji je s partnerima kupio posrnu banku od države, preimenovao je u OneWest i izgradio nanovo u najveću banku u Južnoj Kaliforniji s imovinom vrijednom 27 milijardi dolara. Za razliku od većine, Mnuchin je imao strpljenja i novca, svjestan da hipotekarno tržište može ići samo u jednom smjeru, prema gore. Naravno, povrat investicije nije stigao širem radosti i sreće, već intenzivnim izbacivanjem ljudi iz nekretnina koje nisu mogli više plaćati, zbog čega je još kao privatna osoba iskusio čari bijesa javnosti, u kojoj je postao poznat po čak i za bankare neobično agresivnom ovršavanju nekretnina (36 tisuća u razdoblju od 2009. do 2014.). Skupina od stotinjak prosvjednika u listopadu 2011. protestirala mu je ispred kuće, što vižljasti financijska prema vlastitom iskazu ne bi želio ponoviti (valjda je zato pet godina nakon ulaska u priču s OneWestom investiciju prodao za dvostruko veću vrijednost od uložene). Jedan od razloga za takvu revnost banke neki od građanskih aktivista našli su u ugovoru o prodaji IndyMaca Mnuchinu i partnerima, prema kojem država mora nadoknaditi gubitke banci na ovršenim nekretninama, predmet je on to odbacio rekavši da nije dobio nikakav novac od države.

Njegovi stari prijatelji sjetili su ga se odmah nakon objave imenovanja, posebice Kevin Stein, zamjenik direktora aktivističke udruge California Reinvestment Coalition koja se bori za interese hipotekarnih dužnika.

– Vrlo smo uznemireni viješću da je netko tko je vodio vrlo problematičnu banku, odgovornu za uznemiravanje tisuća obitelji, imenovan na tako važno i visoko mjesto – rekao je Stein. Možda zvuči kao nevažno zanovijetanje, ali bi moglo biti izvor neugodnosti za Mnuchina, koji mora proći raspravu u Senatu prije formaliziranja imenovanja. Sasvim je izvjesno da neće svi senatori biti naklonjeni tom Trumpovom izboru, pogotovo imajući u vidu njegovu nespojivost s deklariranim namjerama reduciranja moći Wall Streeta u Washingtonu. U tom mu smislu dodatno odmaže otvoreno inzistiranje na smanjenju ‘regulatornog tereta’ bankama, odnosno ukidanju dijelova Dodd-Frankova zakona donesenog nakon financijskog potopa 2008.

Kao što je to Mnuchin objasnio, jedan od njegovih prioriteta bit će ukidanje dijelova zakona koji ‘sprječava’ banke da pozajmljuju, ali nije pojasnio što pod time podrazumijeva. – To nije isušivanje moćvare, to je punjenje moćvare aligatorima – komentirao je prijedlog imenovanja senator Sherrod Brown. Od obnovljenih napada zbog svoje uloge u postkriznom lešinarenju brani se tvrdnjom da je preuzimanje IndyMaca spasio mnogo radnih mjesta te da je kupio najgori hipotekarni portfelj u povijesti. Na kraju je ispalio da i nije tako loš.

Premda još treba proći proceduru prije službenog imenovanja, Mnuchin je već u medijima izlagao svoje namjere, među njima i najavljuju poreznu reformu koju su mnogi kritizirali kao usmjerenu na bogate. Optužbe je odbacio tvrdnjom da će manji porezi za bogate biti poništeni uklanjanjem ili ograničavanjem raznih olakšica, ali neki su već vrijedno računali i zaključili kako će najbogatijih jedan posto ipak osjetiti neto smanjenje poreza. Pozabavio se još jednim vrućim krumpirom iz kampanje, Trumpovim najavama proglašavanja Kine valutnim manipulatorom, što bi se moglo vrlo negativno odraziti na odnose s jednom od najvažnijih ekonomija na svijetu. Iz onoga što je rekao čini se kako i tu dolazi do laganih uzmaka u odnosu na stvari izgovorene tijekom kampanje jer je najavio da će ministarstvo prvo istražiti utemeljenost takvih navoda prije donošenja odluke. ‘Ako utvrdimo da ih moramo imenovati valutnim manipulatorom, onda ćemo to i učiniti’, rekao je, iako se iz trenutačne perspektive to čini manje vjerojatnim. Takav potez sasvim bi sigurno opasno zategnuo odnose dviju zemalja, iz čega nijedna ne bi profitirala u konačnici, toliko je sigurno. S druge strane, Kina je već počela olakšavati kontrolu nad svojom valutom, koja je prihvaćena kao peta svjetska valuta u MMF-ovoj košarici (što samo po sebi pretpostavlja ispunjavanje određenih preduvjeta). Jednako tako, stajalište se izgleda ponešto razblazi i u vezi sa šeficom FED-a Janet Yellen, koju je Trump tijekom kampanje, naravno, snažno kritizirao. Za Mnuchina, Yellen je dosad dobro radila, a odbio je komentirati Trumpove pozive da odstupi. – Gledajte, mislim da je dobro radila u FED-u i neću komentirati bi li trebala nastaviti – rekao je u razgovoru za CNBC.

Što god pričali o Mnuchinu, ne mogu mu predbaciti nesposobnost, dosad je nepogrešivo plivao kroz poslovni svijet Amerike. Njegov Dune Capital debelo je uplovio u filmsku produkciju, pa se Mnuchin u jednom trenutku našao na mjestu supradsjednika filmskog studija Relativity Media, koji je prošle godine bankrotirao s milijardu dolara duga. No iako izravno involvirao, iz priče je iskliznuo neokrznut, taman prije rasapa. Samo nekoliko tjedana prije službenog proglašenja stečaja, Mnuchin je napustio studio i ponio sa sobom desetke milijuna dolara koje je Relativity dugovao njegovoj banci OneWest na iznenađenje preostalih u tvrtki. Glamur Hollywooda očito ga je opčarao, nekoć predani bankar zaručen je za Louise Linton, glumicu niskobudžetnih filmova s kojom se pojavio u filmu Warrena Beattyja ‘Rules Don’t Apply’, u kojem imaju manje uloge (on, maštovito, glumi bankara). Iz dosad viđenog teško je da će Mnuchin iznenaditi i odjednom postati borac za interese ‘malog čovjeka’, sve je izglednije da su Trumpova obećanja o borbi protiv lobista i bankara bila ludom radovanje, što i nije neki šok. Njegove nominacije sugeriraju vjernost najproblematičnijim stajalištima iz kampanje i napuštanje obećanja koja su mnogim nevoljnim glasačima za Trumpa bila ključni razlog glasanja za njega. Goldman Sachs i slični, sasvim je očito, zadržat će čvrsto kontrolu nad važnim polugama američke ekonomije i tu ne treba očekivati nikakve radikalne promjene.