Nagrade EDEN Putevima skrivenih hrvatskih bisera

Zemlja velikih geografskih, kulturnih i etnoloških raznolikosti kao Hrvatska ne smije živjeti samo od turizma ljeti, jer osim predivne obale ima još mnogo atraktivnih lokacija koje strani turisti, kao i stanovnici Hrvatske trebaju upoznati, opće je prihvaćeno mišljenje posljednjih godina. Stoga je Hrvatska turistička zajednica odlučila što je moguće više promovirati i lokacije koje nisu isključivo vezane uz ljetni turizam, kupanje i hotele. Prije desetak godina Europski parlament predložio je Europskoj komisiji da se u EU proveđe izbor europske (turističke) destinacije izvrsnosti (EDEN). Nakon rasprava unutar Komisije i na sastancima Savjetodavnog odbora za turizam unutar Europske komisije dogovoreno je da se pokrene s pilot-projekt izbora ‘Europske destinacije izvrsnosti’. Hrvatska turistička zajednica uočila je priliku te se uspjela izboriti za pravo sudjelovanja u tome izboru. HTZ od sezone 2006./07. svake godine operativno izabire najbolje destinacije EDEN u Hrvatskoj.

Desetak godina nakon prvog izbora EDEN glavni cilj Hrvatske turističke zajednice uspostava je kontakta i suradnje s medijima, putničkim agencijama, turoperatorima i blogerima kako bi se pridonijelo vidljivosti projekta EDEN, odnosno destinacija EDEN. Tako su na trodnevnu turneju tim destinacijama krenuli i predstavnici hrvatskih i slovenskih medija. Prvo je na rasporedu bio posjet Međimurju. Sjeverni dio Međimurja predstavljen je ponajprije gastronomijom, budući da je prošle godine glavna tema natjecanja EDEN bio turizam i lokalna gastronomija, a spomenuta županija hrvatski pobjednik. U restoranu Shamper Čakovec novinare je dočekao pjenušac i priča o tome zašto je Međimurje kolijevka hrvatske gastronomije. Nakon toga na red je došao posjet restoranu Terbotz i predstavljanje međimurskih vinskih cesta, a na posjetu u Maloj hiži Mačkovec organiziran je pokazni ručak uz priču ‘Kako biti među najboljima’. U Maloj hiži oduševili su juha i sladoled od buče. U tome dijelu Hrvatske oduvijek se jela hrana koju je uvjetovala kontinentalna klima, a davala dobra zemlja. Obroci su bili veliki, a hrana visokokalorična kako bi se mogli obaviti teški fizički poslovi na polju koji su slijedili. Specifičnosti međimurskog stola očuvane su i danas, ali i modernizirane su pod utjecajem kulinarških stručnjaka novog doba.

Prvi dan završio je obilaskom Đurđevca, grada s utvrdom iz 16. stoljeća, jednim od najsačuvanijih gotičko-renesanšnih obilježja u sjevernom dijelu Hrvatske, te dobitnika nagrade EDEN za očuvanje nematerijalne kulturne baštine. U gradu Picok, nalazi se ‘hrvatska sahara’ – fascinantni Đurđevački peski. U narodu su poznati i pod nazivom Krvavi peski zbog toga što je do pošumljavanja koje je spriječilo ekspanziju pustinje, a za koje je zaslužan industrijalac Emanuel Braun, lokalnom stanovništvu bilo kakav oblik poljoprivrede bio onemogućen. Takova vremena bila su teška za preživljavanje, mnogi su odselili, drugi pomrli od gladi, pa od tuda epitet ‘krvavi’. Đurđevački peski zauzimaju površinu od oko 20 hektara, a u njima su brojne endemske vrste jedinstvene flore i faune. U njima obitava više od 300 vrsta leptira, a mogu se vidjeti i pješčane dine, ostaci nekadašnje europske pustinje. Kako bi što više popularizirali ‘peske’, gradonačelnik Željko Lacković najavio je kupnju triju deva, ubičajenih za pustinjski krajolik, ali ne i za podravsku ravninu. Takva odluka nije naišla na preveliko oduševljenje poštovatelja i poznavatelja lokalne kulture, ali zato je izazvala zanimanje televizijskih kamera. Đurđevac je i grad u kojem se svake godine održava povijesno-scensko oživljavanje legende o picokima. Legenda govori da su đurđevački branitelji nadmudrili turskog vojskovođu Ulama-bega tako da su topom u turski tabor ispalili posljednji ostatak hrane, jednog pjetlića – picoka. Ulama-beg nasjeo je na iluziju o izobilju koje vlada u mjestu, odustao od Đurđevaca smatrajući ga preteškim zalogajem, a Đurđevčanima ostavio kao svoju kletvu naziv Picoka. U toj scenskoj igri koja se uvijek odvija u lipnju, sudjeluju stotine glumaca amatera, konja, troši se gomila pirotehnike, a koncept predstave osmislio je poznati kazališni redatelj Krešimir Dolenčić, inače počasni građani Đurđevca.

‘Skriveni rajevi’ imaju i sjajnu gastroponudu, mnogi i dobro vino, ali svi imaju onaj presudan začin – odličnu priču.