Piše VEDRAN ANTOLJAK

Zbog velikog utjecaja i snažnog lobiranja u institucijama hrvatske javne uprave danas se za sve projekte tehničke pomoći financirane novcem Europske unije angažiraju međunarodne savjetničke tvrtke.

Osljednjih tjedana inspektori Ministarstva poljoprivrede i drugih službi otkrili su desetke slučajeva mesa zaraženoga salmonekom. U svim trgovačkim lancima pronađeno je kontaminirano meso staro više od godinu dana koje je kod nekih prepakirano više puta uz promjenu deklaracije. Većina takvoga za zdravlje opasnog mesa došla je iz uvoza, što još više aktualizira da je važno podignuti svijest hrvatskih građana o kupnji domaćih proizvoda i usluga.

Vjerujući da je danas važnije nego ikada poduprijeti domaće gospodarstvo, Hrvatska gospodarska komora (HGK) promiče kvalitetne domaće proizvode i usluge u sklopu nacionalne akcije ‘Kupujmo hrvatsko’. Tom se kampanjom građanima želi osvijestiti važnost kupnje lokalnih proizvoda i usluga za razvoj prosperiteta i konkurentna hrvatskoga gospodarstva i na dobrobit društva u cjelini. Tu su kampanju prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju neke institucije etiketirale kao pristranu, zbog toga i neprihvatljivu, pa se njezin intenzitet smanjio, ali ipak se održao do danas, kad to postaje važnije nego ikada prije.

Ipak, ni ta kampanja nije mogla spriječiti ono što se događalo u stvarnosti, smanjivanje udjela izvornih hrvatskih proizvoda na policama trgovačkih lanaca. Pasivan odnos odgovornih državnih institucija prema sprečavanju uvoznog trenda najbolje se vidi na primjeru u kojemu je na otvorenju stranoga trgovačkog centra visoki dužnosnik Ministarstva gospodarstva zastražio od upravitelja centra da mu pokaže jedan hrvatski proizvod na njegovim policama, što se pokazalo neuspješnim. Slična se situacija razvija na tržištu poslovnih i profesionalnih usluga na kojemu se događaju velike promjene koje ne idu na ruku razvoju izvornih hrvatskih tvrtki. U posljednje dvije godine primjetan je rast tržišta profesionalnih savjetničkih usluga povezanih s projektima tehničke pomoći ministarstvima i institucijama javne uprave, poslovnog savjetovanja državnih poduzeća te većih i srednjih korporacija. Taj rast iznimno je povoljan za strane savjetnike, čije poslovanje bilježi vrlo visoke postotke rasta, a istodobno je rast tog tržišta za mnoge izvorno hrvatske savjetničke tvrtke značio gubitak tržišta i propast. Mnoge su manje prosperitete hrvatske tvrtke specijalizirane za savjetovanje povezano s Europskom unijom i tehničkom pomoći, za koje se prije dvije-tri godine smatralo da će dalje rasti, ugašene ili su postale mikrotvrtke.

Postoji mnogo tumačenja zašto se ovo događa. Jedno je tumačenje da prosječni hrvatski potrošač daje prednost stranim proizvodima ili uslugama pretpostavljajući da je njihova kvaliteta uvijek veća od one hrvatskih tvrtki. Doista, međunarodne korporacije posjeduju veliko znanje i iskustvo koje mogu prenijeti hrvatskim institucijama i tako osnažiti javne usluge, ali čak i kad hrvatska tvrtka ima neosporivo dokazanu kvalitetu i vrhunske kapacitete za sudjelovanje na natječaju, zbog velikog utjecaja i financijske snage hrvatske institucije radije odluče angažirati međunarodne savjetničke tvrtke za sve projekte tehničke pomoći. Stoga je i većina natječaja napisana tako da malo koja hrvatska tvrtka može zadovoljiti uvjete koji, osim toga, često ostavljaju dojam da su posebno skrojeni za strane ponuđače.

Međutim, najbolja međunarodna iskustva pokazuju da treba postići ravnotežu između angažiranja međunarodnih i lokalnih tvrtki da bi se osigurao razvoj lokalnog znanja i vještina za stalan i održiv rast profesionalnih usluga. Zato mnoge uspješne države, poput Njemačke ili Austrije, zahtijevaju od svojih trgovačkih lanaca minimalan udio lokalnih proizvoda i na natječajima eksplicitno traže lokalne partnere ili implicitno upućuju na njihovu važnost u projektima. U drugim uspješnim državama, poput Singapura, službeno se i nije moguće natjecati za posao ako ste međunarodna tvrtka ili ako nemate lokalnog partnera.

Iskustva poslovanja u dvadeset zemalja pokazuju da je, bez obzira na to je li domaći proizvođač ili davatelj usluga iz državnog ili privatnog sektora formalnoopravno zaštićen ili ima preferencijalni tretman, svijest o upotrebi domaćih proizvoda i usluga na mnogo višoj razini nego u Hrvatskoj. Razvoj gospodarstva izravno ovisi o svakom od nas i povjerenju u domaće tvrtke, bez obzira na to radimo li u javnoj upravi, državnoj ili privatnoj hrvatskoj tvrtki. Dajmo priliku domaćim tvrtkama da prikupe nužne referencije i preporuke kako bi onda mogle sudjelovati na međunarodnim natječajima i prodavati hrvatsku pamet drugima. ‘Kupujmo hrvatsko’ jer tako sami pridonosimo razvoju Hrvatske i pokazujemo svoj patriotizam na praktičan i svima koristan način koji povećava konkurentnost i otvara radna mjesta.