Umijeće strategije

Usprkos svemu tome skepse još ima, premda sve manje. Klasičan je argument da nema fizičkog naprezanja, no taj baš i ne drži vodu jer u mnogim današnjim etabliranim sportovima, ako se definiraju u širem smislu, ponajprije kao igre, također nema baš previše naprezanja, od golfa i curlinga do biljara i snookera. No svakako ima motorike, refleksa, strategija i taktika, zbog čega se primjedbe i podsmiješne čine sve manje utemeljenima. Štoviše, s porastom tempa počele su se javljati i prave pravcate ozljede igrača (igrač Hai Lum prošle je godine morao u mirovinu zbog trajne ozljede zapešća), pa se sada mnogi timovi koriste i uslugama medicinskih profesionalaca. Namještanje mečeva i dopinski skandal skali valjda su posljednji dokaz profesionalne, sportske prirode e-sportova, kao i uspostavljanje krovnog regulatornog tijela WESA-e. Drugi je problem nenaviklost publike na specifičnost praćenja takvih okružaja. Igre su obično vrlo brze, zbog čega za gledanje treba dobro razumjeti samu igru, odnosno njezin tempo i koncept, što donekle smanjuje potencijalnu publiku.

Jedan od istaknutijih turnira i službeno najdugovječniji jest Intel Extreme Masters, pokrenut 2007. Koncipiran je kao niz natjecateljskih događaja tijekom godine, kvalifikacija, koji kulminiraju završnim turnirom i osvajačima po kategorijama (igrama). Igre imaju potporu krovnje organizacije Electronic Sports League, sponzorira je Intel. Natjecanja se održavaju u igrama ‘Starcraft II’, ‘Counter-Strike: Global Offensive’, ‘Quake Live’, ‘League of Legends’ i ‘Hearthstone: Heroes of Warcraft’. Dosad je održano deset sezona, a aktualna, jedanaesta, završit će u Katowicama u ožujku sljedeće godine.

S porastom tempo natjecanja počele su se javljati i prave pravcate ozljede igrača, pa sada timove prate medicinski profesionalci.

Sljedeća je zapreka opet tipična za sport u povojima – raslojenost različitih organizacija i turnira koje se često bore međusobno za prvenstvo u sklopu e-sportova, kao i za geografsku pokrivenost. Jači proizvođači igara, primjerice, imaju odvojene turnire samo za naslove iz svoga portfelja, drugi kombiniraju različite naslove. Neki turniri dominiraju u Europi, drugi u Aziji, treći u Sjevernoj Americi, i tom smislu pretpostavka je da ‘industriju’ profesionalnog elektroničkog sporta tek očekuju konsolidacija, jasnija raspodjela mjerodavnosti, ujednačavanje pravila i standarda i slično. I marketinški, logično, vlada jednaka disonantnost; timovi trenutačno često love različite sponzore i brendiraju se u nekoliko različitih igara, prema osobnosti igrača i stilovima igre. E-sportovi još zapinju i u priznanju glavnih medija koji su, čini se, prilično daleko od toga da ih prihvate kao ozbiljne kandidate za prijenos. No sudeći prema podacima, nije nemoguće zamisliti vrijeme kad će se s nestrijeljenjem iščekivati prijenos finala ‘League of Legends’ u prosječnom kućanstvu.