Švedski botaničar Carl von Linné dao je kakaovcu 1753. znanstveni naziv Theobroma cacao, što na grčkom znači hrana bogova. Drvo kakaovca ima crvene i žute cvjetove i može preživjeti do 150 godina. Na plantažama dostiže visinu od pet do 10 metara, a u prirodi i dvadesetak metara. Čokolada je inače bogata željezom, cinkom, fosforom, kalijem i magnezijem, a sadrži i lecitin, folnu kiselinu, beta karoten te vitamine B1, B2, B5, B6 i E. Potiče dobro raspoloženje stvaranjem hormona serotoninina te oslobađanjem smirujućih i antidepresivnih endorfina. Kakaovac najbolje uspijeva u toplim i vlažnim krajevima, posebno u Latinskoj Americi, Aziji te Zapadnoj Africi. Upravo na zapadnoafričke zemlje Ganu, Nigeriju, Obalu Bjelokosti i Kamerun otpada 70 posto svjetske proizvodnje.
Tri su osnovne vrste kakaa. Criollo (domaći) je kvalitetniji; od njega se izrađuje tek 15 posto čokolade u svijetu, a od manje kvalitetnog forastera (strani) izrađuje se većina čokolade. Trinitario je prema legendi nastao na Trinidadu kada je uragan poharao usjeve criolla početkom 18. stoljeća. Smatrajući da je sav criollo uništen, posađen je forastero. Dolazi do prirodnog spoja i nastaje trinitario, koji ujedinjuje poseban okus criolla i plodnost forastera. Glavne vrste su gorka čokolada, mlječna, bijela, za kuhanje i prelijevanje (couverture). Gorka čokolada sadrži najmanje 35 posto kakaa, a ima ih i sa 70 ili 80 posto udjela. Mlječna čokolada je najčešća te se udio kakaa obično kreće do 20 posto iako postoje i one s 40 posto.
