Vemo trade: 5,6 milijuna kuna za novi stroj i proizvodnu halu

Ciljevi koprivničke tvrtke Vemo trade, koja je novac za sufinanciranje uspješno pronašla u sustavu poticaja Ministarstva poduzetništva i HAMAG-BICRO-a, bili su čak 60-postotno povećanje proizvodnih kapaciteta, povećanje bruto marže, smanjenje roka isporuke te integracija četiriju poslovnih procesa.

O uvjetima natječaja, datumima objave i svim ostalim detaljima vezanim uz dobivanje nepovratnih sredstava predstavnici tvrtke doznali su od gospodarske i obrtničke komore, s kojima godinama surađuju.

– Proizvodimo papirnate vrećice s ručkom do šest boja, širine od 18 do 46 centimetara. Trenutačno zapošljavamo 62 djelatnika, a čak 99 posto proizvodnje izvozimo u Njemačku, Italiju, Nizozemsku i Austriju – kaže Jozo Vujeva, član Uprave Vemo trade. Na natječaj su se prijavili kako bi sagradili novu halu i kupili još jedan stroj za izradu vrećica. Dokumentaciju za natječaj napravio im je konzultant.

– Projekt je izradio Sense Consulting Zagreb. Cijena je njegove izrade bila 120.000 kuna. Ukupna je vrijednost projekta 18,4 milijuna kuna, a financiranje Europske unije 5,6 milijuna kuna – ističe Vujeva.

Kako bi zatvorili financijsku konstrukciju, zatražili su kredit u komercijalnoj banci. Vemo trade sredstva je dobio za projekt ‘Povećanje prostornih i proizvodnih kapaciteta kao preduvjet održivog rasta i razvoja tvrtke’, i to iz operativnog programa ‘Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020.’.

U skladu sa Strategijom razvoja poduzetništva u Republici Hrvatskoj 2013. – 2020. cilj je strateškog pristupa ojačati konkurentnost malih i srednjih poduzetnika stvaranjem i proširenjem kapaciteta za razvoj procesa, robe i usluga, održavanjem i povećanjem zaposlenosti, dodane vrijednosti, prodaje na inozemnim tržištima i uvođenjem novih rješenja i tehnologija. Ulaganjem u gradnju nove proizvodno-skladišne hale i proizvodnu opremu riješit će se glavni problem poslovanja tvrtke Vemo trade, a to je manjak ukupnih kapaciteta. Projekt će osigurati ostvarenje preduvjeta za održiv rast i razvoj te povećanje konkurentnosti tvrtke na tržištima EU. Očekivani efekti potpore bili su otvaranje 10 radnih mjesta, povećanje prihoda od prodaje i prihoda od izvoza za 60 posto, povećanje prostornih i proizvodnih kapaciteta, smanjenje broja radnih smjena, integracija četiriju poslovnih procesa, smanjenje prosječnog roka isporuke te povećanje bruto marže.

– Ostatak sredstava osigurali smo sami, vlastitim financiranjem i kreditom banke s kamatama od šest posto, što je vrlo skupo – dodaje Vujeva.

Tim natječajem Vemo trade obvezao se zaposliti 10 ljudi koji danas rade na novoj liniji i pripremi proizvodnje.

– Nepovratna sredstva mnogo nam znače jer smo njima mogli nabaviti novu opremu i tehnologiju te smo tako mogli biti konkurentni na tržištu Europske unije. Krediti su kod nas još preskupi – ističe Vujeva.

Svima koji idu u nove investicije poručuje samo jedno: – Jako je važno projekt provesti prema prijavljenoj dokumentaciji. Vrtka Triko široj je javnosti poznata kao jedna od rijetkih koja za Benetton radi ‘lohn’ poslove, točnije, šije mušku, žensku i dječju trikotažu. Upravo se priprema za najveću investiciju u proizvodnju dosad.

– Želimo kupiti nove pletaće strojeve. Cijene su tih strojeva različite, ali jedan u prosjeku stoji 65.000 eura, a nama ih je potrebno najmanje 30 – rekao je uoči predavanja projektno dokumentacije HAMAG-BICRO-u Stanko Ivanek, predsjednik Uprave Trikoa. Ukupna investicija za zapošljavanje i gradnju novog objekta vrijedi 10 milijuna kuna i financirat će se kreditom Hrvatske poštanske banke, a HAMAG će u skladu s programom ‘ESIF pojedinačna jamstva za investicije (Mjera A)’ jamčiti s 80 posto iznosa.

Na ulaganje se odlučio jer je privukao četiri nova klijenta iz Italije, Njemačke i Švicarske, kamo želi izvoziti. Za njemačkog je kupca već izradio liniju sakoa, ali s obzirom na to da je riječ o probnoj seriji, ne smije otkriti ime tvrtke. Osim za nove kupce vlasnik te iločke tvrtke želi početi proizvoditi i za domaće tržište jer je na njemu, kaže Ivanek, trikotaža gotovo nestala.

Poslovni prihodi od te investicije planirani su prema maksimalnoj iskorištenosti kapaciteta strojeva, koji mogu proizvesti 150.000 kom/g., te konzervativnom pristupu u planiranju iskorištenosti strojeva od 80 posto u 2016. i 2017. Planirani prihodi u 2017. iznose 3,9 milijuna kuna, a u posljednjeg godini otplate kredita, 2031., pet milijuna kuna (planiran je rast godišnjih količina proizvodnje od dva posto).

U cjelokupno promatrano razdoblje, 2016. – 2031., ukalkulirana je prosječna cijena od 33 kn/kom (što je minimalna cijena). Na temelju planiranoga kapaciteta i proizvodnje te radnih normativa za pojedina djelatna područja projekt zahtijeva uz postojećih 212 zaposlenika i novih 30 stalnih zaposlenika, od kojih 10 konfekcionara – šivača, 15 zaposlenika u pletionici te pet zaposlenika na poslovima pranja i glačanja. Troškovi osoblja čine oko 63 posto poslovnih rashoda jer troškove repromaterijala i ambalaže snosi naručitelj – kupac.

Snažni i veliki brendovi alkoholnih pića gube ljubav kupaca. Novi i oprezni potrošači više vole organske sastojke, bilo da je riječ o vinu, pivu bilo o žestici. Cijene avangardu iz privatnih pecara.

Ljeti se uz uzavrele hrvatske ceste izvan glavnih koridora prema moru s lakoćom mogu pronaći ‘mikropoduzetnici’, često u obliku bakica, koji turistima nude autohtone alkoholne proizvode iz obiteljskih podruma i pecara. Stranci željni novih iskustava podjednako često zastanu pa odvoje proizvoljno određen iznos isključen iz sfere fiskalnih blagajni da bi kući ponijeli žestok ili sladak okus naše domovine. Priobalje pritom nije iznimka, proizvodnja domaćeg vina ili rakije iz godine u godinu raste i u Slavoniji gdje se polako pretvara u pravu izvoznu granu s potencijalom mjerljivim u milijunima dolara. Ima tu na stotine skromnih proizvođača koji zahvaljujući europskim regulama ne plaćaju trošarine na svoje ograničene edicije žestice do 50 litara, ali i obiteljskih gospodarstva kakvo je Vitas iz Trnjava čije domaće šljivovice ili viljamovke zahvaljujući kontroliranom organskom podrijetlu s lakoćom osvajaju europska tržišta uz cijene od 30 do 50 eura. Posljednjih godina sjajno se prodaju i medice, zbog čega je švicarska tvrtka Firmenich 2015. prozvala ‘godinom likera od meda’.

Iako je kod nas sklonost stranih (i domaćih) kupaca prema alkoholu proizvedenom u ograničenim količinama i tradicionalnoj recepturi davno prepoznata, povratak ko-rijenima i kućnoj radinosti ovih je dana globalan. Kako ističu analitičari tržišta, snažni i veliki brendovi gube ljubav kupaca jer nove, milenijske generacije više vole organske sastojke, bila riječ o vinu, pivu bilo o žestici. Po-modna pomara za ‘umjetničkim destilerijama’ posebno je dojmljiva u Americi, gdje se prema podacima američkog instituta ADI brojka mikrodestilatora s pedesetak 2005. danas popela na više od 600. Uočljivo je i da velike tvrtke u odgovoru na trend rado preuzimaju male proizvođače čiji su brendovi u usponu.

Analitičari kažu da će ove i idućih godina milenijske generacije nastaviti potragu za alkoholom iz opskurnih regija u odnosu na svoje prebivalište. Nepisano je pravilo da egzotično podrijetlo podrazumijeva dobru prodaju, što sjajno ilustriraju vina utemeljena na grčkoj autohtonoj sorti bijeloga grožda assyrtiko koja raste u vulkanskom tlu otoka Santorinija. Zahvaljujući jedinstvenim svojstvima vina pomiješana s assyrtikom imaju specifičnu kiselost i okus, što se sviđa potrošačima s obiju strana Atlantika. Slično se doživljavaju i naši vinogradari koji osvajaju daleka tržišta isticanjem ekoloških posebnosti naših polja ili mnogih autohtonih sorata kakve su bogdanuša, dinača, plavac mali, malvažija, pošip, žlahtina, pušipel, graševina… Na-pokon, današnji vinoljupci rado odoljevaju masovnoj proizvodnji, što je izazov za tradicionalne proizvođače u Italiji, Španjolskoj ili Francuskoj i jedan od povoda za vinske ratove zbog cijena ili trošarina. ‘Grow your own’ (engl. uzgoji svoje) zimzela je poslovica za pobornike marihuane koju danas prihvaćaju i ljubitelji piva. Veliki poput Budweiseru ne skrivaju nelagodu zbog toga i u godišnjem izvješću ističu da su kuće i zanatske (engl. craft – zanat; vještina) pivovare izazov za glavnu industriju.

Trend je uočljiv svagdje, uključujući Hrvatsku, gdje imamo desetak mikropivovara s makropotencijalom. Najpoznatije su Nova runda, Varionica i Zmajska pivovara koje slove kao pioniri i okosnice hrvatskoga ‘crafta’. Riječ je neovisnim malim obrtima čiji se put prema uspjehu temelji na beskompromisnoj i organski strogo kontroliranoj kvaliteti proizvoda. Najveći među našim najmanjim pivskim ‘zanatlijama’ proizvedu oko 100.000 litara piva na godinu. Jedan od uočljivijih i zanimljivijih vinskih trendova jest prelazak s omiljene litrice i vodice na čašicu. Suočeni sa zahtjevnim potrošačima, restoran i barovi vina sve češće nude manje količine, zbog čega tvrtke poput Coravina, čiji proizvodi omogućuju točenje bez vadenja čepa, bilježe snažan rast dobiti. Sklonost umjerenijim količinama vidljiva je i u drugim dijelovima industrije, milenijske generacije rado posežu za minidozama alkohola, koje je kod nas proslavila kolokvijalna imenica ‘mirogoj-ček’, a o snazi trenda svjedoči i uspjeh tvrtke Zipz koja ulagače osvaja svojim ‘nesalomljivim prenosivim plastičnim časama’ za jednokratnu namjenu.