Sedam godina pregovora i vrlo dobar ishod za Ameriku mogli bi propasti zahvaljujući Trumpovu okretanju prema unutra i fokusu na obnovu vlastite industrije. Trgovinski ugovor, koji nije stupio na snagu jer ga potpisnice još nisu ratificirale, ima veliku političku simboliku, zato i odstupanje šalje politički signal.
U sprkos iznenađujuće pozitivnim reakcijama tržišta na pobjedu Donald Trumpa nakon kratkotrajnoga prvotnog šoka čini se da bi ovo ignoriranje njegovih manje poželjnih najava u ekonomskoj sferi moglo doći u fokus brže nego što se poslovni svijet nadao. Načelno pozitivnom pogledu na taj neobičajen događaj pomogle su i neke izjave odmah nakon pobjede u prilično pomirljivom tonu iz čega su tržišta naslutila da će ulaskom u Bijelu kuću otupjeti oštrica radikalnog promišljanja. No posljednjih nekoliko dana za mnoge je donijelo otrežnjenje, prvo u pogledu imenovanja užeg tima u kojem su mnoga imena, malo je reći, kontroverzna, a onda i jasne najave ustrajanja na problematičnom razmišljanju o svjetskoj trgovini.
Iz perspektive poslovne zajednice, to je možda i najozbiljniji problem s Trumpom, koji je u većini drugih ekonomskih razmišljanja zapravo solidno usklađen s interesima poslovnog svijeta u Americi. Slobodna trgovina i trgovinski sporazumi u temelju su američke gospodarske politike, stoga radikalno drugačiji pogled novog predsjednika SAD-a mnogima neće biti nimalo po volji. Štoviše, ti su ugovori i vrlo važan element šireg, vanjskopolitičkog nastupa Amerike na globalnoj sceni koji idu ruku pod ruku sa statusom modernoga Rimskog Carstva. Protekcionistički koncept kakav nudi Trump ide u sasvim suprotnom smjeru od slike koju Amerika ima o sebi od Drugoga svjetskog rata.
Trump je tako ponovio da prvog dana u uredu namjerava obavijestiti zemlje potpisnice Transpacifičkog partnerstva, jednog od ključnih uspjeha njegovog prethodnika Baracka Obame, o izlasku Amerike iz tog svježe dogovorenoga trgovinskog sporazuma. Obama je pacifičku regiju tijekom svoja dva mandata označio kao ključnu za globalne američke interese, iako je u praksi pozornost Amerike ostala cijelo vrijeme fiksirana na bliskoistočnu regiju, uz tek manje pomake prema Pacifiku. Daleki istok, s nizom velikih i moćnih zemalja prirodno je gravitacijsko područje nove sile Kine, što su Amerikanci vrlo jasno prepoznali i počeli osnaživati odnose sa sve manjim brojem pouzdanih saveznika u regiji. Dolazak Rodrigo Dutertea na vlast na Filipinima, oduvijek iznimno strateški važnog teritorija Amerikancima, pokazuje koliko je pozornost svjetske supersile u tom dijelu svijeta popustila. Cinici bi primijetili da se takvo što prije nekoliko desetljeća ne bi moglo dogoditi ni u najluđim snovima. Transpacifički sporazum trebao je u tom smislu djelovati kao jedna od važnih poveznica zemalja regije s Amerikom, ali istovremeno i kao sredstvo odbijanja rastućeg utjecaja Kine, ali Trumpovo razmišljanje sve bi moglo promijeniti. Trgovinski sporazum koji obuhvaća 12 zemalja s obje strane oceana (SAD, Australija, Brunei, Kanada, Čile, Japan, Malezija, Meksiko, Novi Zeland, Peru, Singapur i Vijetnam) zamišljen je kao objedinjavanje američke zone utjecaja na obje obale oceana i potpisan u veljači ove godine.
Sedam godina pregovora i vrlo dobar ishod za Ameriku tako bi se mogao raspasti nevjerojatno lako zahvaljujući Trumpovom okretanju Amerike prema unutra i fokusu na obnovu vlastite industrije. Nastavljajući moderan oblik komunikacije koji je uspostavio uspješno tijekom kampanje, Trump je u videouratku na Youtubeu najavio svoje prve korake, pri čemu je izlazak iz TPP-a na vrhu. ‘Što se tiče trgovine, poslat ću obavijest o našem povlačenju iz Transpacifičkog partnerstva’, obznanio je svoju namjeru urbi et orbi. ‘Umjesto toga, ispregovarat ćemo poštene, bilateralne sporazume koji donose radna mjesta i industriju natrag na američke obale’. Prema njemu, taj je sporazum potencijalna katastrofa za američku ekonomiju najviše zato što prijeti daljnjim izmještanjem američkih radnih mjesta u druge, jeftinije zemlje.
Sporazum, koji je prema iskazu japanskog premijera Shinzoa Abea besmislen bez SAD-a, smjerao je stvoriti zonu slobodne trgovine sa zajedničkim ekološkim i radničkim standardima, kao i mjerama za zaštitu podataka i intelektualnog vlasništva. Ugovor, inače, nije još stupio na snagu jer ga nije ratificirala ni jedna potpisnica, a rok je veljača sljedeće godine uz ratifikaciju u najmanje šest zemalja koje predstavljaju 85 posto BDP-a svih potpisnica. Kao i vjerojatno propali trgovinski sporazum Amerike i EU (TTIP), sadrži sporne elemente poput mogućnosti da privatne kompanije pokreću tužbe protiv država ako se osjete oštećene njihovim potezima, premda to sasvim sigurno nije bio Trumpov fokus koliko je to smanjenje ili uklanjanje međusobnih carina. Sudbina sporazuma je usprkos defetišćkom stajalištu japanskog premijera zasad nejasna. Prvotni signali govore o namjeri nekih potpisnica da izmijene trenutačna pravila i eventualno dodaju druge nove članice. Posebno je pritom značajna izjava australskog ministra trgovine Stevena Cioboja prema kojoj bi se u izmijenjeni sporazum moglo uključiti Kinu ili Indoneziju. S druge strane, Kina cijelo vrijeme ima vlastiti odgovor na TPP, nešto skromniju varijantu trgovinskog sporazuma imena RCEP (Sveobuhvatno regionalno ekonomsko partnerstvo), u kojem se nalazi 16 zemalja, a sada postoji mogućnost širenja na zemlje koje su zbog Amerike izvisile.
