U turističkoj terminologiji pojam ‘resorta’ predstavlja samodostatni turistički kompleks koji zadovoljava sve potrebe gostiju, od smještaja, hrane i pića, preko sportskih sadržaja, šopinga, sve do zabavnih sadržaja, kako dnevnih tako i noćnih. Hotel je centralno mjesto resorta, a bliža okolica potpuno je u funkciji gosta i njegovih želja. Takvi su kompleksi vrlo često zatvorenog tipa, dakle u potpunosti odvojeni od lokalnog stanovništva i destinacije, tako da je resort sam po sebi destinacija. U Hrvatskoj takvih resorta nema, ali u ponudi turističkih tvrtki ta se riječ upotrebljava sve češće.
Liderovi sugovornici uvjeravaju nas da su resorti u Hrvatskoj tek marketinški trik. Ono što se kod nas nudi pod pojmom ‘resorta’ nije ni zatvoreno ni odvojeno od destinacije, niti će to uskoro postati, kažu stručnjaci iz turističkog sektora. Kakva je onda ponuda resorta u Hrvatskoj i koliko se razlikuje od one u inozemstvu?
– Prvo treba razlučiti što je resort, a neka službena definicija jest da je to zatvorena turistička cjelina. Takvi resorti doista i postoje diljem svijeta, gdje je resort samodostatna destinacija u kojoj turisti ne mogu doći ni u kakav kontakt s autohtonom lokalnom zajednicom, ali to kod nas ne postoji i dobro je da je tako. U Hrvatskoj se pod pojmom ‘resorta’ podrazumijevaju pojedini hotelski objekti koji, primjerice, pod svojom koncesijom imaju dio morske obale odnosno plaža koje su zatvorenog tipa i koje su namijenjene isključivo gostima toga određenog objekta te hotelska naselja s ponešto kvalitetnijom ponudom – objašnjava Neven Ivandić iz Instituta za turizam.
Prema njemu Hrvatska ne bi trebala poticati takav oblik turizma, niti ga, kaže, potiče, jer je najbolji dio naše turističke ponude sama destinacija, cjelokupan doživljaj destinacije integriran s lokalnom zajednicom. Resorti su u Hrvatskoj, dodaje on, tek viša razina hotelskog smještaja odnosno viša i kvalitetnija razina cjelokupne turističke ponude namijenjena gostima veće plaće.
U hrvatskoj verziji resorta posebno se izdvaja D-Resort pokraj Šibenika turske Dogus grupe, Solaris Beach Resort Ugo Grupe pokraj Šibenika, Novi Spa Hotels&Resort Brune Orešara u Novom Vinodolskom, Blue Waves Resort u Malinskoj na otoku Krku u vlasništvu njemačkog Bydera, Importanne Hotel&Resort većinskog vlasnika Ćirila Zovke, Blue Sun Hotels&Resorts u Bolu na Braču, Maistrin Resort Belvedere i Resort Petalon kod Vrsara i primjerice novootvoreni Amarin u Rovinju, pa Valamarov Isabella Island Resort na otočiću Sv. Nikola pokraj Poreča, a čak imamo i naturistički kamp resort Solaris.
No iako ne postoje zatvoreni resorti, sve više hotelskih kuća upotrebljava taj pojam u objedinjavanju svoje ponude. Svima njima zajedničko je da su, barem zasad, otvorenog tipa, njihovi gosti odlaze istraživati destinaciju u kojoj su, a više ili manje otvoreni su i lokalnoj zajednici. Taj ‘resort’ u njihovoj ponudi uglavnom je marketinški pojam, a ne definicija.
A razlog tom marketinškom trendu je, smatraju stručnjaci, segregacija kvalitetnoga hotelskog turističkog smještaja od onog malo manje kvalitetnog. Nije tajna da je u Hrvatskoj hotelskog smještaja premašno. Tek oko 17 posto od ukupno 975.000 kreveta u Hrvatskoj otpada na hotelski i apartmanski hotelski smještaj, ističe Ivandić s Instituta za turizam, što je prema njemu premalo. Većina kreveta u domaćoj turističkoj ponudi privatni je smještaj.
– U hrvatskim prostornim planovima rezervirano je oko 500 turističkih zona na obalnom pojasu, a aktivno ih je vrlo malo. U posljednjih desetak godina i nema nekih većih ‘greenfield’ turističkih investicija, mahom su to ‘brownfield’ investicije, odnosno modernizacija postojećih turističkih sadržaja i kompleksa. A ako turistička tvrtka uloži sredstva u neke postojeće objekte, želi ih diferencirati od objekata lošije kvalitete, a tu onda taj predznak ‘resort’ igra važnu ulogu – objašnjava Ivandić. I treba podizati tu kvalitetu jer ćemo jedino tako, smatra on, povećati broj gostiju veće platežne moći, a na kraju će od svega koristi imati i destinacija i lokalna zajednica.
