Otvorene su prilike da Hrvatska ne ostane jedno sezonski hit

Porezne promjene još su jedan promašaj hrvatske politike. Ne zato što su same po sebi loše, nego zato što imaju ograničen vijek: samo do kraja HDZ-ove ere na vlasti. Već se može pretpostaviti da će SDP u sljedećoj izbornoj kampanji obećavati vraćanje povlaštenog PDV-a za ugostitelje, ukidanje poreza kupcima prve nekretnine, benevolentniji porezni tretman medija, odnosno honorara (ca)… ‘Sviranje po željama’ moglo bi donijeti nešto – možda odlučujućih – glasova. Ta lova nadoknadit će se na drugoj strani – od banaka, telekoma, energetičara… Nakon promjene vlasti opet ispočetka. Malo iz šupljeg u prazno (kako bi rekao Ivan Vrdoljak), malo iz praznog u šuplje. Poticajno za poduzetnike, a posebno investitore, koji svaki dan trebaju čitati (Narodne) novine da im ne bi promaknula neka nova odredba koja im preko noći ruši financijsku konstrukciju milijunskog projekta.

Umjesto stranačkih radionica Hrvatska bi trebala porezni konsenzus. Da smo Zdravka Marića i Borisa Lalovca izgnali na pusti otok, vjerujem da bi se vrlo brzo vratili s usklađenim poreznim promjenama. HDZ i SDP mogli bi takav porezni paket uvrstiti među ustavne zakone i izglasati ga dvotrećinskom većinom. Tako bi poslali poruku poduzetnicima o stabilnosti poreznog sustava koji se ne može mijenjati bez 101 saborske ručice. Nažalost, politički pragmatizam nije jedina zapreka tom scenariju. Za cjelovitu i smislenu poreznu reformu potrebna je i prava državna strategija: želimo li i kako poticati poljoprivredu, industriju, turizam, hoćemo li forsirati IT s visokom dodanom vrijednošću ili obućarce i tekstilce, koji zapošljavaju mnogo ženske nekvalificirane radne snage… Pa, ako i nema pretpostavki za porezni konsenzus, bar nije zabranjeno sanjariti, makar i javno.

Približavanje lokalnih izbora otvara još jednu goruću i presudnu temu – promjenu naziva ulica i trgova. Stalan zahtjev za preimenovanje Trga maršala Tita u Kazališni trg mogao bi dobiti čak i referendumski finale na izborni dan. U međuvremenu stiže prijedlog da se Trg Nikole Zrinskog preimenuje u Trg Nikole Šubića Zrinskog. Vjerojatno će toga biti još. Pa tko će uopće glasovati za stranku ili grado- načelnika koji nemaju stajalište o tim pitanjima? Život je ionako puše. A onda me prizemljila činjenica da vjetrelektrane moraju zaustavljati vrtenu elisa pri vjetru bržem od 90 kilometara na sat. Sad je pak zadarski profesor fizike Ranko Artuković izumio vjetroturbine koja može raditi i uz jake vjetrove, kad se, u skladu i s mojom logikom, može dobiti najviše električne energije. Sve zbog zamjene klasičnih elisa jerima-pločama. Svaka čast! No Artuković ne iznosi detalje jer, tvrdi, razrađuje prototip i u postupku je patentiranja inovacije. E, tu bih ipak za svaki slučaj malo povukao ručnu. S takvim epohalnim otkrićem ja ne bih prije patentiranja u javnost ni ovako, na kapaljku. S druge strane, možda sve to i nije tako revolucionarno, ali takve bi naznake mogle primamiti investitore. ‘Crowdfunding’ kao ‘windfunding’?

Čak sedam milijardi eura novih investicija u turizmu trebalo bi očekivati do 2020., poručuju iz Ministarstva turizma, a glavni cilj Strategije turizma je da Hrvatska te godine bude jedna od 20 turistički najkonkurentnijih zemalja na svijetu. Riječ je o vrlo ambicioznom planu, pa iako bi se na prvu mogla izraziti skepsa da za četiri godine budemo toliko privlačni stranim turistima, sudeći prema aktivnosti države, ali i privatnog sektora, dosta će se toga mijenjati u hrvatskoj turističkoj ponudi.

Pokazuju to i ostali ciljevi u Strategiji turizma; primjerice strukturu i kvalitetu smještaja planira se poboljšati gradnjom novih 20 tisuća soba u hotelima, što bi značilo rast njihova udjela s 13,1 na 18,1 posto. Sagradit će se i novi sadržaji u kampovima te bi i kvaliteta obiteljskog smještaja trebala biti bolja. Tih sedam milijardi eura investicija trebalo bi donijeti ukupno sedam posto više ležajeva u komercijalnim smještajnim kapacitetima nego što ih je danas (tj. porast će na 955 tisuća ležajeva), a i ekonomski će učinci biti bolji.

Već smo ove godine dostigli planiranih 86 milijuna noćenja, a vjerujemo da će se do 2020. otvoriti oko 20 tisuća novih radnih mjesta u turizmu i 10-ak tisuća u pratećim djelatnostima, ukupno 30 tisuća novozaposlenih. Povećat će se i turistička potrošnja na 14,3 milijarde eura. Ove se godine pak očekuje više od 9,5 milijardi eura potrošnje – kažu u Ministarstvu turizma.

Ističu da će ulaganjem u infrastrukturu, kvalitetu sadržaja, ali i usluge javni sektor postati konkurentniji, a omogućit će se i privatnom sektoru da se razvija. Sljedeće godine očekuju javne investicije u vrijednosti od 300 milijuna eura, a u privatnom sektoru od 500 milijuna eura, ukupno 800 milijuna eura. Riječ je o ulaganjima u hotele visokih kategorija te u dodatne atrakcije kao što su tematski parkovi, centri za posjetitelje i druge atrakcije koje bi trebale privući goste veće kupovne moći.

S druge strane, izmjenom Zakona o turističkom zemljištu omogućit će se i investicijski ciklus u kampovima – poručuju iz Ministarstva.

No direktor Kamping udruženja Hrvatske Adriano Palman veli da domaćem turizmu prije svega treba osigurati uvjete za dugoročni opstanak i konkurentnost, a tek kad se oni osiguraju, otpustit će se do sada zategnute kočnice i dodatno pokrenuti investicijski procesi i povećati konkurentnost. Upravo najviše misli na spomenuti Zakon o turističkom zemljištu te na problem pomorskog dobra.

Za turističko zemljište zakon postoji već nekoliko godina, ali je tako napisan da nije primjenjiv u praksi bez dodatne dorade i kvalitetnijeg rješavanja nekih pitanja, što dokazuje da do sada nije sklopljen nijedan ugovor na temelju njega. Drugi zakon, novi zakon o pomorskom dobru, u svim svojim radnim prijedlozima uglavnom je primjer odbijanja slušanja interesa struke.