Pravne praznine angažmana u drZavnim institucijama

Odmah nakon preuzimanja mandata premijer Andrej Plenković i njegova vlada navalili su na pripremu i provedbu najhitnijih gospodarskih mjera. No prije ili poslije na red će morati doći i šakljivo pitanje imenovanja posebnih savjetnika. Misli li Plenković da mu je dovoljna njegova vještina, potpora njegova kabina i u Vladi zaposlenih glasnogovornika i posrednika u odnosima s javnošću? To još nitko ne zna, pa ni njegova glasnogovornica Sunčana Glavak, uz obrazloženje da tu temu još nisu stigli otvoriti. Istina je da će o toj temi ova vlada morati ozbiljno promisliti. Ako Plenković i njegovi ministri odluče odustati od angažiranja vanjskih komunikacijskih stručnjaka, nema razloga ne pomisliti da su mali izgledi da je ova vlada na tom terenu mnogo naprednija od, primjerice, SDP-ove, koja je propustila mnoge prilike da kvalitetnom komunikacijom progura svoje projekte. Možda, među ostalim, nije slučajno da su posljednja dva premijera bez vanjskih savjetnika danas prošlost.

Ako se pak Plenković odluči na profesionalniji pristup, morat će popuniti ‘pravnu prazninu’ koja prati imenovanje savjetnika na temelju članka 23. Zakona o Vladi RH vezano uz sukob interesa. To je potez koji očekuje struka, a trebala bi i javnost ako se želi riješiti dilematizma u politici. Agencije još boli odluka Milanovića vlade koja je zabranila unajmljivanje vanjskih PR stručnjaka u javnom sektoru. To naizgled solomonsko rješenje dovelo je, smatra Krešimir Macan, do brojnih loših posljedica i propuštenih prilika. U projektima EU velik je postotak sredstava namijenjen komunikaciji, a neki projekti isključivo su komunikacijski. Kako bi određeni projekt uspio, potrebno je ispričati dobru priču o njemu. Ta priča mora doći do građana – oni moraju znati kako se njihov novac troši i zašto će od toga živjeti bolje. Upravo zbog toga što im nije jasno troši li se njihov novac ili ne, dio javnosti vjerovatno je i zapeo za priču o praksi nekih članova Vlade da angažiraju ‘besplatne’ komunikacijske stručnjake.

Pravnu prazninu jasno je obrazložio HUOJ-ev Sud časti: ‘Tako osobni savjetnici predsjednika ili pojedinog člana Vlade per se obnašaju javnu dužnost, na njihovo imenovanje i razrješenja ne primjenjuju se odredbe propisa o zapošljavanju državnih službenika (stavak 4.), a slijedom Zakona o obavezama i pravima državnih dužnosnika oni se ne ubrajaju ni u dužnosnike. Tako se na njih ne primjenjuju ni propisi kojima je regulirano područje sukoba interesa. Ta svojevrsna ‘pravna praznina’ pokazuje da su imenovanja slijedom članka 23. Zakona o Vladi ranjiva i izložena sumnjama o potencijalnim sukobima interesa (…)’ Tu praksu HUOJ svakako želi prekinuti. Uostalom i zašto bi takav posao bio besplatan i tko ima pravo očekivati mnogo ni za što? Aleksandra Kolarić, predsjednica HUOJ-a, kaže kako će ubrzo prijedloge iznijeti Vladi te da treba napraviti jasnu distinkciju između stručnjaka zaposlenih u državnim tijelima i onih samostalnih koji ne bi trebali biti u doticaju s prvim te trebaju otići kada i njihov klijent s vlasti. Sukob interesa može se vrlo transparentno urediti, što će HUOJ i predložiti. Uvjereni su da jedino educirane osobe mogu opremiti državu za suvremeno funkcioniranje, onako kako to čine sve vodeće države EU, koje ne samo da preko njih predstavljaju svoje programe (a ne sebe), već nameću standard komunikacije i u realnom sektoru.