IDEJA

Grčaru su kao novinaru uskraćeni podaci od Ustavnog suda i Ministarstva pravosuđa. Povjerenica za informiranje dala mu je za pravo. Ustavni sud ju je tužio, a onda se umiješao Grčar.

Spričat ću vam priču kako je jedan mali čovjek prije desetak dana pobijedio sustav. Ivica Grčar, prvi kolumnist Pravde za sve, moj prethodnik koji ju je postavio, pobijedio je na Visokom upravnom sudu ni manje ni više nego Ustavni sud. Uz kavu pričao mi je, često prekidan mojim smijehom, kako se to dogodilo i o apsurdimu tijekom cijelog postupka.

Sredinom 2013. zatražio je od Ministarstva pravosuđa i Ustavnog suda podatke o formalnim uvjetima Elice Grdinić za posao sudske izvjestiteljice i voditeljice Odjela za Hrvatsku na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Iz Ministarstva i Ustavnog suda najprije su odbacili pitanje zbog toga što je Grčar napravio proceduralnu pogrešku, a onda je on ponovio praktično isto pitanje prilagodavajući ga proceduri. Tu sam saznao koja je razlika između riječi odbaciti i odbiti. Pitanje nije ni razmatrano (odbačeno) zbog proceduralne pogreške, a kad je proceduru poštovao, onda su mu odbili dati podatke iz obje institucije uz nekakva zakonska objašnjenja da to ne mogu učiniti.

Obratio se povjerenici za informiranje Anamariji Musi koja mu nije odgovarala više od 200 dana, pa ju je Grčar tužio Upravnom sudu zbog šutnje administracije. U međuvremenu Musa je ipak donijela rješenje u kojem je stajalo da Ministarstvo i Ustavni sud moraju dati podatke.

Ministarstvo pravosuđa nakon toga je poslalo podatke Grčaru, no Ustavni sud to je odbio te je pokrenuo upravni spor zbog donesenog rješenja na Visokom upravnom sudu koji je nakon kratkog vremena donio presudu da se ono poništava i da povjerenica Musa nadopuni to rješenje te ga obrazloži.

U Ustavnom sudu bili su zadovoljni, zaboravljajući s kim zapravo imaju posla. Tada se na scenu vraća Grčar koji Visokom upravnom sudu podnosi zahtjev za obnovu postupka jer, prema Zakonu o upravnim sporovima, on nije bio uključen u proces kao zainteresirana strana, bez obzira na to što je Ustavni sud pokrenuo upravni spor. Visoki upravni sud zatražio je zatim od Grčara da se očituje na tužbu Ustavnog suda a da istodobno, iako je praktično obnovio postupak, nije poništio presudu u korist Ustavnog suda. U međuvremenu povjerenica Musa donijela je novo rješenje, ali takvo da je zaprepastilo Ustavni sud – opet u korist Grčara.

Zbog toga je Ustavni sud podignuo novu tužbu protiv povjerenice. No kako nije završen ni onaj prvi postupak, najprije je održan taj prvi u kojem su donesena četiri rješenja: a) postupak se obnavlja, b) poništava se presuda (na pet minuta), c) Grčarevo očitovanje ne utječe na (poništenu) presudu i d) poništena presuda više nije poništena i opet je stvarna. Pola sata nakon toga održano je drugo ročište za drugu tužbu Ustavnog suda zbog drugog povjereničina rješenja, opet u korist Grčara. Nakon iskaza vijećalo je tročlano vijeće i presudio da se odbacuje tužba Ustavnog suda te da taj sud mora postupiti prema rješenju povjerenice Muse i Grčaru poslati tražene podatke.

Dakle, u prvom postupku prihvaća se tužba Ustavnog suda, a u sljedećem se odbacuje. Koji obrati, koji potježi jedne i druge strane. Nevjerovatna priča moga kolege i prijatelja Ivice Grčara Piksa koji je uspio ono što malo tko može, pobijediti Ustavni sud na sudu koji je više bio, da tako kažem, lakrdija nego sudenje. U mojoj bi Bosni rekli: ‘Halal vjera, Pikse!’

Kako sam naveo, znao sam se tako slatko nasmijati dok mi je Ivica Grčar govorio o tome kako je pobijedio Ustavni sud. Ispričao je kako su se predstavnici Ustavnog suda šokirali dok su slušali presudu tročlanog vijeća.

Odluka je konačna jer ju je donio Visoki upravni sud, no pitanje je što bi mogao biti sljedeći potez Ustavnog suda. Već je dva puta pokrenuo upravni spor protiv rješenja povjerenice za informiranje, pa nam je nešto palo napamet što bi Ustavni sud mogao učiniti da ipak na kraju prevesla Grčara. Nas smo dvojica došli na genijalnu ideju koja ne bi smjela ostati prešućena i koja može biti presedan za neke druge slučajeve, ako se tko drzne dirati Ustavni sud. Naime, Ustavni sud mogao bi za neke odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti – Ustavnom sudu.