Bez obzira na scenarije osmišljene u Katančićevoj, Hrvatska nema model koji može predvidjeti konačne učinke predloženih poreznih promjena. Ali ako rejtinške agencije budu zadovoljne – neke će koristi ipak biti.
Prema svemu sudeći, u pripremi paketa išlo se na poticanje potrošnje stanovništva, ne uzimajući u obzir koliko će to povećati uvoz. Ili, što je još gore – štednju.
Porezna reforma koju je kao jedan od pet Vladinih prioriteta prije mjesec dana najavio premijer Andrej Plenković, a prošli tjedan predstavio ministar financija Zdravko Marić, nije me ni razočarala ni oduševila. Možda je razlog tome što svaki kolumnist u svom sektoru ima područja na koja je baš nekako alergičan, ali teško se ‘ufurati’ u priču da će promjene koje se promiču kao pojednostavljenje sustava dati neke velike rezultate. Možda treba pričekati Vladine sljedeće poteze pa vidjeti jesu li predložene promjene poreznih stopa, rasterećenje rada i kapitala dio cjeline koja će ubrzati stope rasta i razvoja. Zato umjesto uobičajene jasne teze i argumenta koji bi uslijedili ovom prilikom samo nekoliko opservacija i asocijacija.
Prvo, još se jedanput pokazuje kolika je krivnja kreatora ekonomske politike i ekonomske znanstvene zajednice kad ni nakon 25 godina Hrvatska nema kvalitetan ekonomijski model međuveza u nacionalnoj ekonomiji. Istina, nekih modela ima, ali ni izdakla nisu dovoljni da predvide koje će sve učinke imati promjene iz te porezne reforme. To je, vjerojatno, i razlog zbog kojega ministar Zdravko Marić nije mogao izaći s formulacijom: ‘Provedbom ovog paketa jamčimo da će rast BDP-a biti veći za toliko i toliko.’ Ostaje samo vjerovati da će biti blagotvornog utjecaja na BDP.
S tim su u vezi pojednostavnjenja da će, primjerice, niže stope PDV-a za repromaterijal u poljoprivredi sniziti troškove poljoprivrednicima. Bilo bi zanimljivo vidjeti postoji li analiza elastičnosti promjene cijena u pojedinim djelatnostima. Iskustvo pokazuje da smanjenje poreza uglavnom ne smanjuje automatski cijene finalnih proizvoda. Na tržištu zaštitnih sredstava za voće i povrće postoji konkurencija, ali vrlo će se vjerojatno dogoditi ‘prešutni kartel’ i porezno rasterećenje završiti u dobiti uvoznika i stranih proizvođača. Predstavljene porezne promjene, bar je takav dojam, uopće nisu uzele u obzir uvoznog ovisnost domaćeg potražnje. Pa bi i povećanje plaća zbog nižih stopa poreza na dohodak i drugačije postavljenih cenzusa moglo povećati uvoz. Stvari se kompliciraju budu li se plaće povećavale onima s većim iznosima jer je pitanje kolika je njihova sklonost potrošnji, a kolika štednji. A sa štednjom bankari ionako ne znaju kamo bi…
