Energetski sektor na ‘makeoveru’

Obnovljivi izvori energije, ni krivi ni dužni, postali su novo žarište zbog kojeg se lome koplja u energetskom sektoru. Ukupno su u Hrvatskoj izdane 353 dozvole za povlaštene proizvođače energije, ali aktualni propisi unijeli su mnogo nereda u iskorištavanje obnovljivih izvora.

Most nezavisnih lista kao najvažniji HDZ-ov koalicijski partner mogao bi ukinuti odluku Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) o dodjeljivanju konačnog statusa povlaštenog proizvođača električne energije za Blok L u HEP-ovoj zagrebačkoj Termoelektrani-toplani. Neslužbeno to saznajemo od naših izvora, a s obzirom na to da je ta politička organizacija cijelo vrijeme inzistirala da dobije u svoj resor i energetiku, nema sumnje da je imala na umu i takvo što.

Najprije je još u vrijeme vlade Zorana Milanovića potraj prošle godine, točnije na sjednici HERA-e održane 29. prosinca, Blok L dobio tzv. prethodni status. Sjednica je održana u vrijeme kada je praktično svatko nastojao negdje uživati u božićnim i novogodišnjim blagdanima zbog toga što se taj status trebao donijeti tri dana prije stupanja na snagu novog zakona o obnovljivim izvorima energije, odnosno od početka ove godine. Blok L, koji proizvodi toplinsku energiju za centralno grijanje u Zagrebu, ima visokoučinkovito kogeneracijsko postrojenje jer mu je godišnja efikasnost veća od 80 posto. Dokumentacijom je dokazano da HEP postignutom godišnjom uštedom primarno energije većom od deset posto zadovoljava sve uvjete za dobivanje statusa povlaštenog proizvođača, ali to ne bi mogao postići, tvrde sugovornici koji su uglavnom željeli ostati anonimni, da je sjednica održana kada je novi zakon stupio na snagu.

Na temelju ‘prethodnog statusa’ HERA je potraj srpnja ove godine donijela odluku o konačnom statusu, što znači da bi za Blok L HEP trebao dobiti poticajna sredstva od 329 milijuna kuna, a s obzirom na to da je godišnji priljev u blagajnu od naknade za obnovljive izvore energije odlukom također Milanovićeve vlade (kažu zbog izbora) ove godine smanjen, bilo je jasno da novca nema.

Hrvatski operator tržišta energije namjerava početkom studenoga pokrenuti godišnje aukcije za prodaju električne energije iz EKO bilančne grupe. Prodavat će i električnu energiju na Hrvatskoj burzi električne energije.

Zakonom o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovite kogeneracije Hrvatski operator tržišta energije d.o.o. (HROTE) određen je za voditelja EKO bilančne grupe s obvezom vođenja te grupe, planiranja proizvodnje električne energije za EKO bilančnu grupu te prodaje električne energije proizvedene od članova EKO bilančne grupe, na razvidan i nepričlan način, na tržištu električne energije. EKO bilančnu grupu čine proizvođači električne energije koji imaju pravo na poticajnu cijenu sukladno sklopljenim ugovorima o otkupu električne energije s HROTE-om. Na dan 27. listopada 2016. u sustavu poticanja OIEVUK nalazi se ukupno 1287 postrojenja ukupne instalirane snage 638,48 MW, a najveći udio u instaliranoj snazi čini 19 vjetroelektrana. Iskustvo HROTE-a u planiranju proizvodnje vjetroelektrana stečeno u prethodnih pola godine pokazuje da pogreška u prognoziranju proizvodnje vjetroelektrana prosječno iznosi oko pet posto instalirane snage vjetroelektrana.

S početkom rada EKO bilančne grupe, koji je predviđen za 1. siječnja 2017., prestaje obveza otkupljaca u preuzimanju električne energije od HROTE-a te HROTE, kao voditelj EKO bilančne grupe, ima obvezu prodavati električnu energiju iz EKO bilančne grupe na tržištu električne energije.

U HEP-u odlučno opovrgavaju da je dobivanje povlaštenog statusa Bloka L uzrok povećanja cijene naknade. Napominju da su u sustavu poticaja 1402 postrojenja ukupne snage 1111 megavata. Blok L zauzima samo dio u ukupnom iznosu naknade.

Što će na kraju učiniti Most nezavisnih lista, vidjet ćemo, ali ni drvoprerađivači nisu baš najzadovoljniji politikom HERA-e jer tvrde da je nužna revizija nacionalnog plana za obnovljive izvore energije, posebno kad su u pitanju kvote za biomasu. Drvoprerađivači su jako nezadovoljni, a smatraju i da su vjetroelektrane posebno, i to bez razloga, povlaštene i imaju deseterostruko višu kvotu od drvoprerađivača. Kontaktirali smo s nekim tvrtkama koje imaju vjetroelektrane, ali nisu poslale svoje odgovore, a vjerojatno nisu ni željele odgovarati. No zato su neki drvoprerađivači bili vrlo jasni u tome da je postojeći sustav kvota nepravedan i da ih HERA mora mijenjati.

Predsjednik Uprave Spin Valisa Zdravko Jelčić smatra da je nepotrebno davati tolike kvote vjetroelektranama ‘uz istovremeno tako skromno i nepravedno dodijeljene male kvote drvoprerađivačima koji imaju golem konzum topline u sušarama, parionicama te grijanju prostora’. Oni imaju kvotu od 120 megavata, a Jelčić smatra da bi za razliku od vjetroelektrana povlašteniji trebali biti oni proizvođači zelene energije koji proizvode kontinuirano, odnosno 24 sata zelenu energiju i stabilan su izvor energije.

Osim toga, za razliku od vjetroelektrana, koje imaju samo nekoliko zaposlenika, ponegdje i jednog, trebalo bi promijeniti pravilnik za dodjelu kvota i dati prednost onima koji uz kontinuiran rad i stabilan izvor energije zapošljavaju više ljudi i imaju veći postotak domaće komponente u opremi.

Hrvatska, kaže Jelčić, ima još dosta prostora za investiranje u kogeneracije, dovoljno neiskorištene šumske i poljoprivredne biomase te treba prema prioritetu većega konzuma topline i blizine biomase dodjeljivati kvote, a reducirati i smanjiti kvote za vjetroelektrane te sve urediti novim pravilnikom.

Slično razmišlja i direktor Šerif export-importa Damir Pašić, koji kaže da vjetroelektrane osim skupe proizvodnje i malog broja zaposlenih također nisu pogodne za zemlju koja se oslanja na turizam jer vizualno zagađuju prostor, a ako su blizu turističkih mjesta, tu je i problem buke. Osim toga, dijelovi za vjetroelektrane uglavnom se rade u inozemstvu jer im je specifikacija strogo određena i ne proizvode se u Hrvatskoj.

S druge pak strane, objašnjava Pašić, za Hrvatsku su najprimjerenijsa kogeneracijska postrojenja jer se mogu graditi gdje god postoji drvna industrija, koja pak uglavnom ima svoje sušare i parionice koje trebaju veće količine pare proizvedene u kogeneracijskom procesu. Osim toga, dijelove za postrojenja mogu proizvoditi tvrtke u Hrvatskoj, a višak pare može se iskoristiti za grijanje cijelog mjesta, što u tvrtki Šerif export-import i rade u slučaju Gline, a lokalne samouprave mogu povući u tu svrhu i sredstva iz fondova EU.

Tvrdnje predstavnika drvoprerađivača u HGK potpuno su opravdane jer ne postoji nijedan valjan argument dati višestruko veću kvotu vjetroelektranama, koje treba instalirati u mnogo manjem obliku i daleko od naseljenih mjesta. Jasnije je da su vjetroelektrane u povlaštenom položaju zahvaljujući propisima, pa je povećanje kvota za elektrane na biomasu neizbježno i jedino ekonomski ispravno.

U HERA-i se brane činjenicom da je hrvatska vlada odredila ‘različite otkupne (poticajne) cijene za proizvedenu električnu energiju zbog različitih tehnologija, primarnog energenta’. No nije to cijeli problem, jer unutar kogeneracijske kvote postoje oni koje drvoprerađivači nazivaju špekulantima, a njima pripada većina od 120 megavata koliko iznosi kvota, točnije 80 megavata. Riječ je o onima koji nemaju namjeru proizvoditi električnu i toplinsku energiju, ali dobivanjem statusa mogu to dobro unovčiti, što se vidi i u tome, kažu, što se kogeneracijska postrojenja ne grade predviđenom dinamikom.

Ukupno je u Hrvatskoj HERA izdala 353 dozvole za povlaštene proizvođače energije. Iz toga je jasno da su aktualni propisi unijeli dosta nereda u iskorištavanje obnovljivih izvora energije. Mnogo se toga još baca i sustav bi mogao biti mnogo učinkovitiji, pa je to jedan od većih zadataka nove hrvatske vlade. Neslužbene najave o ukidanju statusa HEP-ovu Bloku L, ako se pokaže da je taj potez opravdan, mogle bi biti prvi pokazatelj Vladine nove energetske politike.