Razgovaramo s dvije ukrajinske tvrtke o broju zavarivača, cjevara, brodomontera koji su se pokazali kao kvalitetni radnici. U ovom trenutku nedostaje nam od 30 do 50 ljudi. Na strance ćemo se morati oslanjati, ali pripremamo projekt vlastitog inkubatora mladih stručnjaka.
Prošlogodišnji je rezultat izniman u odnosu na uobičajeno poslovanje i posljedica je dvaju velikih projekata koji su donijeli više od 60 posto prihoda. Neto gubitak u prvoj polovici 2016. predvidjela je i prethodna uprava zbog recesije brodarskog tržišta, koja je već tada bila vidljiva. Europska brodogradilišta s kojima smo u kontaktu ističu da je godina vrlo izazovna. Neka od renomiranih brodogradilišta također se bore za pozitivan rezultat. Veliki je pritisak na cijene – brodari zbog recesije traže velike popuste i trude se odgoditi remont, turska konkurencija spušta cijenu i eto nevolje. Recesija se kod nas nije toliko osjetila u smislu broja projekata, koliko u padu njihove prosječne vrijednosti. Odradili smo 35 projekata, što nije loše, ali je prosječni prihod po projektu dramatično pao u odnosu na 2014. i posebice 2015. godinu.
Moramo zadržati vrhunsku kvalitetu, rad na siguran način i kratke rokove realizacije. Cijena jest važna, ali ne toliko koliko rok. Kašnjenje završetka remonta od samo dva, tri dana za brodara može značiti gubitak čartera vrijednog nekoliko stotina tisuća eura. Klijenti nam se uglavnom vraćaju jer su zadovoljni kvalitetom odrađenog posla i rokom realizacije. To je jedini način na koji se možemo boriti s konkurencijom, niskom cijenom sigurno ne. Moramo biti u stanju u jedinici vremena napraviti više posla i onda jedinična cijena postaje sporedna stvar.
Analiza koju smo napravili nakon prvog polugodišta pokazala je da se uz neka zahvate u kontrolu troškova i osiguravanjem prihoda od brodova u najavi, uz još malo agresivniju prodaju, godina može izvući iz minusa. Dogovorili smo aktivnosti, krenuli djelovati i to se već vidi. Rezultat trećega kvarta je još nije onakav kakav bismo voljeli, ne smijem ga iznositi prije javne objave, ali predstavlja velik korak naprijed i otvara prostore za optimizam. S četvrtim kvartalom, koji bi trebao biti vrlo intenzivan u smislu projekata i jako dobar u smislu prihoda, godinu bismo trebali završiti pozitivno. Neto dobit neće biti ni blizu lanjskoj, ali za mene kao novog predsjednika Uprave i još više za Lenac kao kompaniju važno je da držimo kontinuitet pozitivnih rezultata.
Naprotiv, moj je cilj povisiti plaće. Možda je ovo prehraba izjava, ali duboko vjerujem da je samo dobro plaćen radnik motiviran to vratiti kompaniji povećanom produktivnosti. Naš je najveći izazov upravo produktivnost ljudi i učinkovitost procesa i na tome moramo mnogo raditi. Poboljšanja u te dvije kategorije automatski generiraju pozitivne učinke u smislu bržeg završavanja poslova, što stvara prostor za dodatno iskorištavanje postojećih kapaciteta. To onda znači više prihoda u jedinici vremena uza zadržavanje razine fiksnih troškova, što u konačnici znači veću dobit kojom kompanija zatvara interese svih dionika – vlasnika, uprave i radnika. Kad na taj način stvorimo financijski prostor za povećanje plaća radnicima, odmah ću to učiniti. Povećanje neto plaća u rasponu od 500 do 1000 kuna bilo bi veliki korak naprijed. Jasno je da se to ne može dogoditi preko noći pa je međusobno povjerenje ključno u tom procesu.
