Lampedusa je sicilijanski otok koji razdvaja dva svijeta. Za Europljane ne predstavlja ništa posebno; tipično mediteransko mjesto koje živi od turizma i poljoprivrede, a izvan sezone njegovi stanovnici su u hibridnom stanju mirovanja. Za migrante iz Afrike Lampedusa je pak obećana sveta zemlja, mjesto nade, na čije obale žele dospjeti pod svaku cijenu.
Makar i mrtvi, Gianfranco Rosi, nagrađivani talijanski filmaš, dugim starićnim kadrovima fragmentirano izloženim publici ispričao je veliku europsku priču o prošlosti i budućnosti Staroga kontinenta. Lokalni mještani žive u nekoj komornoj verziji ‘Amarcorda’, a Rosi imigrante prikazuje kao depersonaliziranu masu. Paradoksalno je da takvim pristupom kod gledatelja izaziva duboku empatiju i neizlječivu bol.
Metafizika proizlazi iz svakodnevnih rituala, ona nije nametljiva, lažna. Nadrealne slike gdje se imigranti na izmaku snaga susreću s talijanskim graničarima u zaštitnim odijelima vrhunac su filma. Taj susret uistinu se doima poput prvoga kontakta bića s različitim planetama.
