Ruski je poduzetnik htio kupiti poljoprivredno zemljište i cijelo selo u Lici, ali od 300 kuća uspjeli smo pronaći samo 250 vlasnika i sad tapkamo u mjestu – pričaju nam u Lika nekretninama i dodaju da je inače problem raseljenosti Like možda i najveći razlog da nema velike kupnje poljoprivrednog zemljišta.
Cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj kreće se od 650 eura pa do sedam tisuća eura za hektar. Veće cijene moguće je postići, ali to su usamljeni otoci, poput nedavne kupnje 500 hektara poljoprivrednog zemljišta kod Opuzena koje je plaćeno ukupno 35 milijuna kuna, odnosno 70 tisuća kuna po hektaru, što je nešto manje od deset tisuća eura.
To je plodan kraj, investitor se želi baviti uzgojem mandarina i uložio je tamo veliki novac – kaže Jasmina Biliškov, vlasnica Biliškov nekretnina. Sličan primjer navodi i Marijan Matijević iz Ljubeka nekretnina, koji ističe primjer zadarskog zaleđa oko Vranskog jezera, gdje se zemljište prirodno natapa vodama s Velebita, vlasnici imaju tri do četiri berbe na godinu i gdje cijena dostiže više od 10 tisuća eura, ali je nitko ne želi prodati. Takvu bi cijenu mogle dostići i parcele u Slavoniji, pogotovo između Osijeka i Vukovara kada bi se prodavale table od nekoliko stotina hektara, ali njih je vrlo malo i, kako kaže predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić, planule bi preko noći.
Stanje u susjednim državama znači, interesna ima, što je nedavno potvrdio i Marko Pipunić kada je komentirao tvrdnju premijera Oreškovića da ga je jedna strana tvrtke zamolila da joj pomogne u kupnji deset tisuća hektara zemlje. Pipunić je tada rekao da bi je odmah kupio on da takvo što postoji. Razlog vrlo čestog raspitivanja domaćih i stranih investitora za kupnju zemlje, pogotovo u Slavoniji i Dalmaciji, leži u činjenici da je u Vojvodini cijena dvostruko skuplja nego u Hrvatskoj, kako kvalitetnije, tako i manje kvalitetne. Primjerice, tamo hektar već dostiže cijenu od 15 tisuća eura. Razlog je taj što je Vojvodina bolje navodnjena, parcele su sredenije i nude češće veće table, iako ni tamo nije mnogo bolja situacija u vezi s time.
Naš drugi susjed, Mađarska, sama je sebe eliminirala iz te konkurentske utakmice jer je premijer Orbán uspio u Ustav ubaciti zabranu prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima. Osim toga, zemlju mogu kupiti strane tvrtke registrirane u Mađarskoj, ali Orbán provodi politiku maksimalnog otežavanja poslovanja takvim tvrtkama, što u Hrvatskoj nije slučaj. Zbog toga je cijena zemlje u Mađarskoj, koja također varira, za desetak posto niža nego u Hrvatskoj, ili je pak na istoj razini, pogotovo u mađarskom dijelu Baranje. Što se pak tiče BiH, najkvalitetniji dio zemlje je na sjeveroistoku, u Bosanskoj Posavini i Semberiji, ali tamo je toliko stanovništva raseljeno da zemlja ne vrijedi mnogo.
Zbog takve situacije postoji interes za poljoprivrednim zemljištem u Hrvatskoj. Tu je pak došlo do promjena u planovima kupaca jer se dolaskom krize odustalo od velikih građevinskih investicija, pa je znatno manje špekulativne kupnje koja je pretendirala jeftino kupiti poljoprivredno zemljište i prodati ga skupo kao građevinsko. Vlasnik osječke agencije German nekretnine Duško Grgur veli da je u posljednjih nekoliko godina mnogo više onih koji kupuju zemlju da bi se zaista bavili poljoprivredom i da čak ima dosta poduzetnika koji se iz hobija upuštaju u sadnju voćaka. Doduše, kaže, nerijetko ljudi nakon par godina shvate da to nije baš hobi pa polako posustaju, ali je cilj ipak poljoprivreda, a ne špekulativno ulaganje.