Čime će se baviti i tko će voditi novo ministarstvo gospodarstva i vanjske trgovine

Vlast bi se trebala više baviti razvojem industrije te poticanjem privatnih investicija, inovacija, visokih tehnologija i – izvoza. Zato bi novo gospodarsko ministarstvo novu misiju trebalo potencirati i u svome novom nazivu. Forma nikada i ni u čemu nije važnija od sadržaja. Ipak, kada je riječ o ministarstvima i djelokrugu njihova rada, omen est nomen. Nije baš bez vraga da mnoge zemlje u nazivu ministarstva iz domene gospodarstva imaju riječ ‘izvoz/međunarodna trgovina’. Ako tako piše, ima da se time i bave. Naše se Ministarstvo gospodarstva prije krize uglavnom bavilo infrastrukturom i javnim ulaganjima (rezultat: rast javnoga duga). Kriza je interes zarotirala prema energetici, posebno u vrijeme HNS-ova ministra Vrdoljaka. U oba se slučaja ključnom stvari koja gradi trajni i zdravi rast BDP-a – biznisom (industrijom, izvozom, domaćim i inozemnim ulaganjima) – nitko nije bavio. Ako tu i tamo i jest, više javnim poduzećima negoli poslovnim okvirom za realni sektor, onda je Ministarstvo gospodarstva vozilo jednom trakom, Ministarstvo poduzetništva drugom, kao da je riječ o dva zasebna svemira. Pri čemu dva ministra nisu zajedno ni kavu popila i usuglasila barem jednu-dvije dodirne točke. Vjerojatno i zato na najavu rošade naziva, sadržaja i djelokruga rada Ministarstva gospodarstva nitko, ni ekonomisti ni poduzetnici, nema primjedu.

Lider je već pisao o tome kako je namjera nove vlasti iz toga ministarstva izdvojiti energetiku. Iako se dvije trećine vremena Ministarstvo bavi njome, ostatak Ministarstva spojio bi se s poduzetničko-obrtničkim i okrenuo industriji i trgovini. Poželjno međunarodnoj. Industrija i investicije sada su samo podsektor gospodarstva. Kao takvi su i tretirani. Izvoz nije čak ni to. I kao takav je i tretiran.

Nije tajna da Lider već godinama navija za ministarstvo industrije i izvoza, za dvije ključne gospodarske rabote, jedine koje mogu osigurati otplatu dugova i stabilan rast. Ljubo Jurčić sa zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta, jedan od rijetkih ekonomista koji nije odustao od zagovaranja reindustrializacije, kaže kako je takva podjela logična. Ono što ostaje u Ministarstvu nakon izdavanja energetike iako je suštinski važno za razvoj zemlje. U Ministarstvu bi ostao sektor međunarodne trgovine koji pokriva WTO područje i odnos s Europskom komisijom, dakle trgovinska politika. Potom industrijska politika, koja se uglavnom odnosi na pametnu specijalizaciju, uglavnom zato što je takva i industrijska politika EU. Ostaje, naravno i izvoz. Izvoz mora biti ključna točka djelokruga rada novog ministarstva, jer robni izvoz čini tek 20 posto BDP-a, u ostalim je zemljama s kojima se uspoređujemo udjel izvoza u BDP-u oko 40 posto. Toliko i mi imamo tek kada se uračuna i izvoz usluga, dakle turizam, o kojemu previše ovisimo – poručuje Jurčić.

Filip Galić iz Centra za javne politike i ekonomske analize misli da je najavljenje izdavanje energetike iz djelokruga Ministarstva gospodarstva prihvatljivo rješenje. Činjenica jest da su se ministri gospodarstva do sada uvelike bavili energetikom i pojedinim državno kontroliranim kompanijama u tome sektoru. Dobro je i što se spajaju Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo poduzetništva i obrta, upravo zbog sličnih poslova i veće sinergije u budućnosti. To bi, uostalom, trebalo značiti i smanjenje birokracije. Ipak, izdavanja i spajanja među ministarstvima sama po sebi nisu važna, za realni je sektor bitna tržišna usmjerena reforma smjera javnih politika. Manji je broj ministarstava dobar smjer, a idealno bi bilo da ih je desetak. Ipak, sadržajno je mnogo važnije da se broj funkcija države znatno smanji i ograniči na one kojima se stvara stabilan i fleksibilan okvir za tržišne slobode, sukladno članku 49. Ustava – kratko i jasno veli Galić.

Konzultant koji se nije želio potpisati poručuje kako primjeri drugih zemalja, primjerice Slovačke, pokazuju kako naziv nije važan ako vlast zna što želi od ekonomije svoje zemlje. Slovačka ima najobičnije ministarstvo gospodarstva i unatoč nazivu u kojemu nema ni industrije ni izvoza ni inovacija ni ulaganja živi upravo od industrije, od izvoza, od inovacija, od ulaganja. Pametna vlast zna čemu služi i od čega živi. Ono što nama nedostaje jest stvoriti okvir za razvoj tehnološki napredne izvozne industrije, bez oživljavanja onoga što smo nekada imali i što više ne postoji, a u proračunu ostaviti velik prostor za inovacije. S izvoznom, tehnološki naprednom i inoviranom industrijom imamo šanse biti konkurentni, početi smanjivati javni dug i rasti održivim stopama. Sve drugo cementira nas na dnu – kategorijan je.

Začudo, ni poduzetnici nemaju ništa protiv rošade, ali samo ako to znači stvarnu brigu o potrebama realnoga sektora. Primjerice, Jako Andabak, jedan od vodećih hotelijera, misli da bi jedan od prvih poteza mandatara Andreja Plenkovića trebalo biti smanjenje ukupnoga broja ministarstava. Što se tiče Ministarstva gospodarstva, to bi trebalo izgledati ovako: sve što je vezano uz gospodarstvo da doista i bude dio tog resora u Vladi, i industrija i malo i srednje poduzetništvo, čak i poljoprivreda i turizam, pa i trgovina. Sve što stvara dobit i puni državni proračun trebalo bi biti pod jednom kapom. Na čelu toga resora neka bude politički postavljen minister, ali u svim podsektorima menadžeri odnosno stručni državni tajnici koji se u određeni sektor razumiju i koji mogu samostalno vući sve konce i donositi odluke.

Prioritet rasterećenja – Ne bi bilo loše da se pokrene i servis koji bi tvrtkama omogućio da lakše i brže dolaze do svih potrebnih odgovora, zakonskih regulativa koje se moraju poštovati, kako bi se lakše i jednostavnije koncentrirali na biznis, a manje na administraciju. Također očekujemo hitno donošenje industrijske strategije koja će nam dati odgovore u kojem smjeru država u sljedećem razdoblju želi i misli ići, barem kada je gospodarstvo u pitanju – kratko i jasno kaže Kamenski. Na tome je trag i Galić, koji tvrdi kako je uloga Ministarstva gospodarstva prije svega u stvaranju horizontalnog međuresornog okvira za regulatornu reformu poslovne klime i unutarnjeg tržišta EU, što se već provodi prema Nacionalnom programu reformi u okviru Europskoga semestra. Prioritet je administrativno rasterećenje gospodarstva i uklanjanje prepreka tržištu. Zato je važna međuresorna koordinacija podržana s najviše razine. Ministarstvo gospodarstva se, kaže, treba nastaviti baviti stvaranjem okvira za industriju jednako kao i za tržište usluga, koje ionako čini većinu BDP-a, te okvira za investicije i izvoz. Politiku treba promijeniti i staviti naglasak na međuresorno poticanje regulatornog okvira za lakše i jeftinije poslovanje, uklanjanje prepreka tržišnoj konkurenciji i privatizacijske procese, zaključuje Galić.

Jurčić dodaje kako izvoz, trgovinsku i industrijsku politiku, kao baze razvoja, neizostavno mora pratiti obrazovanje i tehnologija. Imamo prirodne i ljudske resurse, sada nam trebaju industrijski i tehnološki, bez toga Ministarstvo gospodarstva nema temeljnu funkciju. Ono se dosad bavilo više pokrivanjem gubitaka i dodjelom potpora bez smisla i pravila. Sada se mora početi baviti novim tehnologijama, otvaranjem novih tržišta, ekonomijom obujma i usmjeravanjem biznisa na efikasno vođenje poslovanja – poručuje im Jurčić.

Dio tih poslova i njihovu otvorenost javnosti već diktira EU, recimo javnu nabavu. Od 1. listopada ove godine obavijesti o postupcima javne nabave velike vrijednosti objavljivat će se na nacionalnoj razini tek nakon njihove objave u ‘Tenders Electronic Dailyja’, dodatku Službenom listu EU. Još samo da uhvatimo korak i s guranjem izvoza, industrije i inovacija. Novi naziv novoga ministarstva možda bude prvi pravi korak prema tom cilju.