Experience Executive / MBA

Nekad su proizvođači u tajnosti proizvodili za trgovačke marke, a kupci proizvode kupovali krišom, srmeći se. Danas se proizvođači hvale ‘lohn poslovima’ za trgovce, ali rast je zaustavljen i počinje nova era specijaliziranih trgovačkih marki.

S novim ultrakratkim pulsnim laserima proizvodnja je precizna kao nikada do sada. Služe za rezanje ekrana za pametne telefone ili proizvodnju preciznih stentova. Takozvani visokoučinkoviti ultrakratki pulsnji laseri, navodi se u novom broju Hi!Techa, Siemensova online časopisa za inovacije, alati su od kojih se mnogo očekuje u medicini jednako kao i u telekomunikaciji. Proizvode svjetlosne pulsove, koji traju samo nekoliko pikosekundi ili femtosekundi (bilijun ili bilijarda sekunde), ali bogati su energijom. Kako bi predočili te brojeve, evo izračuna njemačkog instituta Fraunhofer: svjetlosnoj zraci potrebna je jedna sekunda za prijeđe udaljenost od Zemlje do Mjeseca, a u jednoj pikosekundi previ 0,03 milimetra. Koje su prednosti toga da svjetlost napunjena energijom samo nakratko dodirne površinu?

Pravilnim odabirom trajanja pulsa, energije pulsa i pravilnog fokusa materijal se može zagrijati tako brzo i snažno da ispari, a da se pritom ne otopi, naglašava Andreas Tünnermann, predsjednik Fraunhoferova saveza Light & Surfaces i voditelj Zavoda za primijenjenu optiku i finu mehaniku (IOF) u Jeni. Tako ne nastaju toplinske zone, odnosno neravna područja na području topljenja materijala. Kod običnih laserskih tehnologija te površine trebale su se naknadno obrađivati, što je bilo skupo i komplicirano. Prednosti su očite, ali tehnika nije bila spremna za industrijsku primjenu. Prije svega zato što nije bilo poznato kako će pojedini materijali reagirati na ultrakratke pulsne lasere. Tek proteklih godina znanstvenicima je pošlo za rukom istražiti interakciju lasera i materijala. Rezultat njihova rada treba zamisliti poput zapisa iz kojega proizlazi na kojem području i kod kojeg se materijala pojedini laser može koristiti i koliko dugo. Razne branše taj su znanstveni rad sa zahvalnošću odmah primijenile u praksi.

Ultrakratki pulsnji laseri, naime, otvaraju vrata za nove proizvode koji su se dosad izrazito teško proizvodili ili je njihova proizvodnja bila nemoguća. Tehnika se prije svega primjenjuje kad se materijali trebaju obrađiti vrlo blago i precizno. Tako se danas npr. u medicini s pomoću lasera izrađuju stentovi koje pacijenti bolje podnose. U automobilskoj industriji proizvode se izrazito fine mlaznice za ventil koji služe za izravno ubrizgavanje benzina. Novi pametni telefoni pak imaju ekrane od ojačanoga stakla koji se precizno i brzo režu ultrakratkim pulsnim laserima.

Budući da gradnja vjetroelektrana i solarnih elektrana stagnira, u tvrtki Tesla iskoračili su u drugom smjeru – prema uzgoju mikroalgi za proizvodnju biodizela. U unajmljenom prostoru u Ivancu otvorili su laboratorij, odabrali sortu alge koja ima dobar prinos lipida te se bacili na posao. Tesla, osim što je prezime slavnog izumitelja Nikola, također je naziv za posebnu vrstu sjekire koja se rabi za obradu drveta. Kako je riječ o predmetu, alatu koji ima specifičnu namjenu, naime, zakrivljena je to sjekira idealna za izradu žljebova, a ne isključivo o prezimenju, inženjer elektrotehnički Goran Ribić mogao je bez većih poteškoća registrirati ime svoje tvrtke Tesla d.o.o. Tvrtka mu se bavi energetikom. Konkretno, kaže Ribić, riječ je o projektantsko-konzultantskoj tvrtki koja se bavi javnom rasvjetom, sunčanim elektranama, energetskim certificiranjem i energetskom obnovom zgrada. Žele biti inovativni pa su se okrenuli potencijalima proizvodnje slatkovodnih mikroalgi koje se rabe za proizvodnju biodizela.

Da bi Zagorje moglo postati najveći hrvatski proizvođač algi, zvuči gotovo nevjerojatno. Primjeri iz prakse pokazuju suprotno: interes za alge, koje imaju i nutritivna svojstva, ondje je velik. Prijavili smo se na natječaj HAMAG BICRO-a za inovacije jer nam je želja razviti prototip za novi način obrade mikroalgi kod kojih je, govorimo li o proizvodnji biodizela, ključna razina lipida, ali i očuvanje nekih drugih vrijednosti koje te alge imaju – kaže Ribić.

Sa sjedištem u Ivancu, Tesla d.o.o. zapošljava desetak ljudi, od kojih su većina inženjeri tehničkog smjera obrazovanja. Tvrtka posluje šest godina, a najveću im zaradu donose projekti javne rasvjetne i fotovoltačkih elektrana. Oko 15 posto projekata javne rasvjetne u Hrvatskoj prođe kroz naš ured, a mnogi su nas, domaći i strani, investitori u obnovljive izvore energije, kao što su sunčane elektrane, angažirali za izradu nacrta i planova gradnje tih zasebnih objekata. Najviše ih ima u Zagorju, u Konjščini, primjerice, jedna elektrana snage 1,6 MW već postoji, a druga, jačine 3 MW, uskoro će biti puštena u pogon HEP-a – objašnjava Ribić.

Međutim, kako je tržište obnovljivih energija, konkretno gradnja vjetroelektrana i elektrana koje Sunčevu energiju pretvaraju u električnu, u stagnaciji, Tesla je napravio iskorak u drugom smjeru – prema proizvodnji biodizela od mikroalgi. U tu svrhu u unajmljenom prostoru u Ivancu otvorili su laboratorij, odabrali sortu alge koja ima dobar prinos lipida te krenuli na posao. Od HAMAG-a, točnije Istraživačkog instituta BIOCentra, dobili su novčanu potporu za prvu fazu, a do izlaska iz laboratorija, procjenjuje vlasnik tvrtke, trebat će uložiti još najmanje 200 tisuća vlastitih kuna.

Cilj je patentirati tehničko rješenje i ići u dva smjera. Razviti prototip načina obrade alge i pokušati ga komercijalizirati i prodati patent – otkriva Ribić. Tvrdi kako za ovu vrstu inovacije postoje potencijalni kupci, prije svega europski i domaći proizvođači biodizela, ali ako se prototip pokaže uspješnim, osim što namjerava prodati patent, želja mu je osnovati obiteljske farme algi. Osim istraživanja koja pokazuju prednosti uzgoja algi u odnosu na neke druge kulture iz kojih se proizvodi biodizel, tu je i cijena kao dodatni poticaj za ulazak u ovu vrstu projekta. Naime, 100 grama suhih algi stoji oko 125 kuna s PDV-om, što znači da samo jedan kilogram algi stoji 1250 kuna. Alga koju su odabrali za razvoj inovacije je dualna, a to znači da je prihvatljiva i za prehranu i za proizvodnju biodizela. U Tesli su vodili računa i o tome da inovacija koju namjeravaju stvoriti bude baš u načinu obrade koji će biti jednako primjenjiv i na morske i na slatkovodne alge. Kako bi trebao izgledati pogon za uzgoj i obradu, nije teško zamisliti.

Pogoni za proizvodnju algi, kaže Ribić, ne zauzimaju mnogo prostora. – Postoje različita rješenja kako to treba izgledati, ali najizglednije su cijevi, jer voda u kojoj uzgajate takve alge mora biti protočna. Dakako, tu je niz različitih faktora koji utječu na prinos ove biljke, koja se i do četiri puta brže multiplicira od kukuruza, od kojeg se također proizvodi biodizel – objašnjava. Da bi Zagorje mogao postati najveći hrvatski proizvođač algi, zvuči gotovo nevjerojatno, ali Ribić tvrdi suprotno. Interes za alge, koje imaju i nutritivna svojstva, ondje je velik: – Uspijemo li napraviti prototip kojim ćemo smanjiti utrošak energije u obradi mikroalgi te zadržati holistički pristup obrade, kako bismo potpuno sačuvali i iskoristili energetsku vrijednost ovih mikroalgi, doista krećemo u osnivanje farmi algi, ovdje u Zagorju ili bilo gdje u Hrvatskoj gdje postoje zainteresirani. U razgovoru s ljudima, iako smo u početnoj fazi projekta, prepoznajem iskrenu zainteresiranost za mikroalge i većina nam se želi pridružiti. Znate, ljudi podcjenjuju periferiju, ali ovdje u Ivancu, gradu koji je proglašen jednim od najboljih za poduzetništvo u Europi, nastoje razmišljati kreativno. Osim toga, ovaj projekt nije igra, već ozbiljan posao koji bi nam u budućnosti mogao biti osnovni izvor zarade – poručuje Ribić.

Umjesto da proždiru energiju, pametni gradovi i stvaraju te postaju takozvani protrošači zahvaljujući i nekim temeljnim biološkim potrebama građana. U trenutku kada se u Hrvatskoj (opet) naveliko govori o tome da struja (ne)će poskupjeti, a uzrok toga jest povećanje naknade za obnovljive izvore energije, neki svjetski gradovi već su u takvoj fazi da se energijom potpuno opskrbljuju iz obnovljivih izvora. Iako je Hrvatska prije dvije godine ispunila ciljeve koje je zatražila Europska unija da do 2020. minimalno 20 posto potrošene energije bude iz obnovljivih izvora, naše trenutačno stanje dovoljno govori o tome koliko zaostajemo za modernim svijetom.

Hrvatska je trenutačno u fazi osvješćivanja činjenice koliko je pitanje energetske efikasnosti i samoodrživosti važno za funkcioniranje urbanih cjelina. To više nije samo ekonomsko pitanje uštede na energetima nego i pitanje tranzicije u postindustrijsko društvo u kojem su očekivanja stanovnika različita od onih prije dvadesetak godina. Kao posljedica konstantne edukacije građana porasla je i njihova ekološka svijest pa oni danas ne samo da prihvaćaju investicije u energetski efikasne javne ustanove ili ekološke oblike gradskog prijevoza, već ih i žele. – Proteklih godina naglo su porasle investicije u poboljšanje izolacije zgrada, velikim dijelom podržane Fondom za energetsku učinkovitost, u mnogim top-planama i kotlovnicama loživo ulje zamijenjeno je plinom ili biomasom pa se struktura potrošnje energije polako mijenja.

Taj trend utječe i na poslovanje tradicionalnih proizvođača energije, pa preduviđanja pokazuju da proizvodnja energije više neće biti isključivo centralizirana na velike elektrane, već će postupno ići i prema individualnoj proizvodnji i skladištenju energije na razini obiteljskih kuća, kvartova ili gradova. Jasno, to je golem izazov za postojeće velike proizvođače i distributere električne energije – kažu iz Ericsona Nikole Tesle. Kažu da premda u Hrvatskoj trenutačno nema nijednog naselja koje bi bilo energetski samodovoljno, a sve inicijative još su na razini tehnoloških demonstracija, poput malih solarnih elektrana na krovovima javnih ustanova, malih gradskih hidrocentrala ili kogeneracijskih pogona na biomasu, ambicioznih planova za budućnost već postoje.

Budući da je fragmentacija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora puna zamki, ključno je dobro planiranje i čvrsta suradnja svih sudionika u tom složenom procesu. Taj proces tranzicije mora biti planski proveden i uravnotežen kako bi se npr. uskladilo investiranje u energetsku infrastrukturu s podizanjem energetskih učinkovitosti zgrada – ističu iz Ericsona NT-a. Grad Šibenik, odnosno gradska uprava, ne vodi projekte uvođenja obnovljivih izvora energije, ali zato naveliko upotrebljava sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kako bi podignula energetsku učinkovitost javnih zgrada poput sportskih dvorana, vrtića i škola.

U suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost na najfrekventnijim prometnicama u gradu izmijenjena su rasvjetna tijela koja nisu zadovoljavala visoke standarde EU, moderniziranim i energetski učinkovitijom rasvjetom. Rijeka, primjerice, vrlo je specifična s obzirom na položaj i najgušće je naseljeni hrvatski grad (2923 stanovnika po četvornome metru, a, za usporedbu, Zagreb ih ima 1232 stanovnika). A to je bitno jer ne postoji mogućnost smještaja velikih vjetroparkova ili fotonaponskih elektrana.

Veliki potencijal je energija mora, odnosno hidrotermalna energija upotrebljavana u dizalicama topline. Energija pohranjena u obliku topline u površinskim vodama uzima se kao OIE samo pod uvjetom da konačna proizvodnja energije znatno premašuje primarnu energiju potrebnu za pogon dizalice topline. Temperatura mora iznimno je povoljna, posebno na dubinama većima od 10 metara. Grad Rijeka ima 26 km obalnog pojaša i veliki potencijal za upotrebu energije mora. Ono o čemu treba voditi računa su lokalni uvjeti – morske struje, izvori, kao i činjenica da nije moguće neovlašteno koristiti se morskom vodom kao toplinskim izvorom. Drugim riječima, potencijal postoji uz detaljne analize karakteristike morskoga priobalnog područja i dobivanje svih potrebnih dozvola – kažu nam iz Grada Rijeke.

Rijeka ima dva projekta koji se sustavno provode u suradnji Grada kao jedinice lokalne samouprave i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U sklopu prvoga, pod nazivom Solarna energija u gradu, sagrađeno je sedam fotoponskih elektrana na zgradama u vlasništvu Grada Rijeke, a u projektu Zelena energija u mom domu Grad sufinancira projekt s 40% iznosa za nabavu sustava obnovljivih izvora energije (OIE) za grijanje i pripremu potrošne tople vode za Riječane.

Hrvatska trenutačno osvješćuje da energetska učinkovitost i samoodrživost nisu samo ekonomsko pitanje, dakle pitanje uštede na energetima, nego i tranzicije u postindustrijsko društvo, u kojemu su očekivanja stanovnika različita od onih prije dvadesetak godina.