Menadžeri nastoje stvarati prijateljsko ozračje i izlaziti ususret zaposlenicima. Međutim, ako posao kasni ili je napravljen loše, naglo primijene autoritarni stil. Autoritarnost pak izaziva frustriranost, stoga ta kombinacija nije učinkovita.
Krizu još osjećamo unatoč tome što smo izašli iz recesije. Rastu industrija, izvoz, BDP, dođuše, još u odnosu na nisku bazu, ali rastu. Razgovarajući s poduzetnicima, osjeća se zamah, kažu da lakše naplaćuju potraživanja, imaju i taj luksuz da prekinu suradnju s onima koji ne plaćaju. Pitamo se, ipak, jesmo li što naučili iz ove krize. Kako se postaviti sad kad se ipak nešto kreće, kako se organizirati, odnositi prema radnicima, zašto ne vraćamo dugove… O tome smo u opuštenom ozračju razgovarali sa specijalisticom organizacije i industrijskom psihologijom Tanjom Puretom, inače vlasnicom konzultantske tvrtke Ramiro koja poduzetnicima pomaže u organizacijskom razvoju i upravljanju ljudskim potencijalima.
-
U krizi su poduzetnici vodili defenzivnu politiku, rezali su marketing. Je li sad kad imamo nekakav rast prilika da se poduzetnici upuste u ekspanziju? – Poduzetnici sigurno trebaju razmišljati ofenzivno. To ne znači da moraju biti agresivni, nelojalni, neetični i slično, nego da trebaju aktivno tražiti nove korisnike i biti usmjereni na ostvarivanje rezultata. To je, rekla bih, pobjednička filozofija i u dobrim i u kriznim vremenima. Štoviše, ima istraživanja koja kažu da poduzeća koja u krizi režu marketing i izobrazbu čine to na pogrešnim stvarima. To dvoje uvijek su ulaganje, a ne trošak, i rekla bih da su ključni za organizaciju. Naime, i u recesiji ima tržišnih potreba koje netko treba kvalitetno zadovoljiti. Međutim, katkad, pogotovo kod hrvatskih poduzetnika, postoji tendencija da u dobrim vremenima čekaju da im kupci sami dođu, a u lošima se žale zbog toga što im ne dolaze. Ako poduzeće ovisi samo o kupcima koji samostalno dolaze do njega, to mu vjerojatno neće biti dovoljno ni za opstanak, a kamoli za razvoj. Zato je općenito preporuka poduzetnicima da se uvijek trebaju ponašati ofenzivno, dakle aktivno i fokusirano tražiti klijente te nudit najbolje proizvode i usluge kako bi ih pridobili i zadržali.
-
Zašto je u Hrvatskoj čest slučaj da dužnici namjerno ne vraćaju dugove? – Premda je mnogo konkretnih razloga zaduživanja, općenito se može u svim slučajevima govoriti o pogrešnoj procjeni. Ona može biti rezultat osobne pogrešne procjene jer poduzetnik može smatrati svoju ideju toliko dobrom da povrat uloženoga doživljava samo pitanjem trenutka. Naime, polazi od pretpostavke da će je prepoznati i zaposlenici, koji će dati sve od sebe da je ostvare, i korisnici, koji će pak biti spremni platiti koliko uistinu vrijedi. U tom slučaju jako bi moglo stjecanje konkretnog znanja o svemu što stoji između ideje i tržišnog uspjeha te pomno planiranje potrebnih koraka. Međutim, ima i zaduživanja u koja osobe uđu jer ih na to ‘nagovori’ okolina, npr. rodbina, prijatelji, reklame, poduzetnici koji o svom uspjehu govore kao o nečemu što se bez truda može dogoditi svima.
Prvi imaju jasnu viziju nekih proizvoda ili usluga koji nedostaju na tržištu te snažnu želju da ih realiziraju. Drugi uoči neku tržišnu mogućnost koja već postoji te ponude i svoj odgovor na nju iako već ima sličnih tržišnih igrača. Pritom nastoje kopirati one uspješne uza što manje troškova jer im nije glavni cilj ponuditi nešto inovativno ili posebne kvalitete, nego nešto prihvatljivo kako bi ugrabili svoj dio tržišnog kolača. Prvi katkad smatraju da će se kvaliteta prepoznati sama po sebi, zbog čega se manje fokusiraju na prodaju. Drugi snažno naglašavaju prodaju, pri čemu katkad mogu zanemariti stvarne potrebe klijenata ili mogućnosti zapošljenika, zbog čega mogu izazvati njihovo nezadovoljstvo i osipanje. Idealno bi bilo da nešto nauče jedni od drugih jer jedino dobar spoj tih pristupa osigurava trajnu konkurentsku prednost.
-
Prije desetak godina odgovorila bih da nisu dovoljno spremni učiti, ali danas je stanje drugačije. Oni koji su opstali, naučili su da se uspjeh može dobiti slučajno, ali da bi bio kontinuiran, treba stalno raditi na kvaliteti proizvoda i usluga, organizacijskoj kulturi, tj. znanju ljudi, inovacijama, procesima i procedurama, kulturi poslovanja i sličnome te na dobrom razumijevanju tržišnih zakonitosti kako bi se osiguralo zadovoljstvo postojećih korisnika i stalni dotok novih. Tomu se stoga mnogi ozbiljno posvećuju, a ohrabruje i što tomu više ne prilaze stihijski, nego su stavno, uz pomoć vanjskih konzultanata. Ohrabruje i to što sve više mladih, odnosno novih poduzetnika sustavno stječe to znanje i aktivno razvija poslovanje u skladu s njim.
-
Svakako bih preporučila postupno građenje karijere. Mlada osoba želi što prije preskočiti neke stepenice i dobiti priliku da realizira svoje ideje jer smatra da je redovitim obrazovanjem dobila dovoljno znanja za uspjeh, a svojim temperamentom usmjerena je na probijanje granica. Međutim, čak i najbolje teorijsko znanje treba se sustavno primjenjivati u praktičnom kontekstu kako bi moglo donijeti kvalitetne plođove. U poslovanju postoji mnogo zamki i treba im pristupiti sustavno i strpljivo jer je njihovo prevladavanje ključ kasnijega vrhunskog uspjeha, stoga bi bilo dobro da si mlada osoba dà dovoljno vremena za teorijsko i praktično usavršavanje te da pronađe jednog ili više mentorja koji bi se posvetili njezinu razvoju aktivnim postavljanjem ciljeva i davanjem povratne informacije. Nažalost, danas se suočavamo s velikom nestrpljivošću mladih, pa kad prerano dobiju priliku, često izgore, što može pogrešno utjecati na njihov daljnji razvoj. Osim toga, ako prerano dođu na neku voditeljsku poziciju, od njih se više očekuje, a pogreške im se toleriraju sve manje, što im gotovo onemogućava da popune rupe u znanju koje nisu pravodobno otkrivene. Tada na svim stranama izbijaju velike i nepotrebne frustracije, što se lako moglo izbjeći.
