Lanac nelikvidnosti kod vjerovnika često započinju insolventna poduzeća koja dulje troše više nego što zarađuju, potrošnju veću od zarade pokrivaju sve većim zaduživanjem i sve više odgađaju plaćanja te tako i zdrava poduzeća tjeraju u nelikvidnost. Tu na scenu treba stupiti kontroling – što prije, to bolje.
Nedostatak tekućih (likvidnih) sredstava u velikom dijelu hrvatskih poduzeća kronični je problem i objektivan rizik koji direktno utječe na kvalitetu poslovanja. Prije svega, trebamo ga dobro definirati i razumjeti kako nastaje i od kuda dolazi. Moramo razlikovati dvije stvari – postoje insolventna poduzeća koja ne mogu plaćati svoje obveze jer su prevelike. Takva poduzeća troše više nego što su zaradila, odnosno ne zarađuju koliko bi trebala kako bi uspješno servisirala dug. S druge strane postoje nelikvidna poduzeća koja također ne mogu plaćati svoje obveze, ali ne zato jer su prezadužena, već zato jer nedovoljno dobro upravljaju svojim radnim kapitalom, slabo obruču kratkotrajnu imovinu, imaju previše zaliha, a njihovi kupci (koji mogu biti insolventni) ne plaćaju na vrijeme.
Nelikvidnost i insolventnost usko su povezani. Lanac nelikvidnosti kod vjerovnika često započinju insolventna poduzeća, koja dulje razdoblje troše više nego zarađuju, potrošnju veću od zarade pokrivaju sve većim zaduživanjem i sve više odgađaju plaćanja, čime ostali dio gospodarstva ‘zaraze infekcijom’ nelikvidnosti. Na taj način u nelikvidnost tjeraju zdrava poduzeća. No tada treba mijenjati poslovne modele i učiti na mnogim gorkim iskustvima. Tu na scenu treba stupiti kontroling, što ranije to bolje.
Kontroling je upravljačka aktivnost direktno povezana s menadžmentom. Kontroleri su odgovorni za informacije na temelju kojih menadžment donosi poslovne odluke. Menadžeri su odgovorni za odluke. Ako ih donose na temelju krivih ili nedostatnih informacija, mogućnost za pogreške je prevelika. Kako kontroling doživljava nelikvidnost? Kao opasnu bolest koju treba eliminirati odmah u začetku. Ako se ne liječe akutne promjene, kronično stanje mnogo je teže sanirati bez radikalnih procesa. Nelikvidnost nastaje zbog negativnih trendova u radnom kapitalu. Pojam upravljanja radnim kapitalom obuhvaća planiranje, upravljanje i optimiranje radnoga kapitala kao odnosa između kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza. Problem upravljanja radnim kapitalom star je koliko i poduzetništvo, postoje o tome mnoge teorije, ali ipak u praksi mnogo poduzeća ne uspijevaju pronaći ravnotežu između kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza. Zašto je tako, trajno je pitanje koje zaokuplja kontroling. Jedan od razloga je taj što je upravljanje radnim kapitalom vrlo sveobuhvatna materija koja se tiče svih segmenta poduzeća – od strateškog do operativnog i svih odjela – od nabave, prodaje, proizvodnje, skladištenja do financija.