Home / Biznis i politika / Tko je ovdje lud?

Tko je ovdje lud?

Appleova irska podružnica kažnjena je s 13 milijardi eura zbog nenaplaćenog poreza. Vlada to ne želi naplatiti i u očuvanju investitorskog interesa ima potporu oporbe. Hrvatska je slična Irskoj. Međutim, zbog parcijalnih interesa i nekompetentnosti, umjesto borbe za investitore, naše su vlade prečesto vodile borbu protiv investitora i banaka.

Europska komisija je u kolovozu kaznila irsku podružnicu Applea iznosom od 13 milijardi eura na ime neplaćenog poreza, proizašlog iz olakšica koje mu je omogućio irski porezni sustav. EK također traži od irske vlade da taj iznos naplati. Kako je irski BDP 2015. iznosio 216 milijardi eura, proizlazi da bi naplata toga iznosa Irskoj donijela jednokratni prihod od čak šest posto BDP-a! No irska je vlada žestoko negodovala i ne želi od Applea naplatiti taj iznos! Da stvar bude zanimljivija, za takvo stajalište i najavu pokretanja sudskih bitki protiv EK-ove odluke ima potporu vodećih opozicijskih stranaka. S takvim Vladinim stajalištem slaže se više od 75 posto poreznih obveznika. Onako ‘na prvu’ da se čovjek upita – tko je ovdje lud?

No podsjetimo li se geneze nastanka Keltskog tigra, razumjet ćemo razloge za široki konsenzus političara i građana Irskih. Irsko je u transformaciji iz siromašne, agrarne zemlje prvo izgradila odličnu (ne fizičku, već) poslovnu infrastrukturu, educiranu radnu snagu, efikasnu administraciju, funkcionalnu pravnu državu… Paralelno je uvela atraktivan porezni sustav, pa je privukla mnoge kompanije, među kojima su i brojne vodeće multinacionalke (MNC). Međunarodni investitori kreirali su stotine tisuća radnih mjesta, pa u Irskoj, u velikim MNC-ima, danas radi čak 20% svih zaposlenih u privatnom sektoru.

Irsko vlada svjesna je da bi se, provedbom EK-ove odluke i naplatom 13 milijardi eura od Applea, počeo urušavati jedan od temelja na kojima je izgradila svoj gospodarski model. Mnoge bi međunarodne kompanije, nakon toga, otišle u poslovno pitomije krajeve, a brojni Irči ostali bi bez posla. Zato su irske, ne samo vlade, već i zrela javnost, zaključile da je 13 milijardi eura jednokratnog prihoda mnogo lošije za budućnost zemlje od njegovanja prijateljskog investicijskog okružja. Stvari nisu crno-bijele, pa ova situacija otvara brojna pitanja. Je li korektno da zemlja koja je 2010. zatražila ‘bail-out’ sada glatko odbija naplatu 13 milijardi eura? Kako će EK reagirati u eventualnom budućem zahtjevu za ‘bail-out’? Daje li ‘bail-out’ pravo EK-u da zahtijeva od Irskih povećanje niske stope korporativnog poreza od 12,5 posto ili Irsko ima pravo štititi ključne sastavnice svoga uspješnoga gospodarskog modela? Fer ili ne, irska vlada zauzela je pragmatično stajalište, uvjerena da je donijela najbolju odluku za svoje građane i gospodarstvo.

Ne možemo naravno izbjeći usporedbu s našom situacijom i ne zapitati se bi li slična odluka neke naše vlade našla na jednako odobravanje kod javnosti i oporbenih stranaka?

I Hrvatska je mala zemlja, s plitkim tržištem kapitala, bankocentričnom ekonomijom, ovisna o direktnim stranim ulaganjima. No zbog parcijalnih interesa i nekompetentnosti, umjesto borbe za investitore, naše su vlade prečesto vodile borbu protiv investitora i banaka. Dijelom zbog korumpiranosti dužnosnika, dijelom zbog populističkog podilaženja, često su donošene odluke i mjenjeni propisi na načine koji su kvarili poslovnu klimu, a nerijetko i rezultirali tužbama protiv Hrvatske. U tako košmarnoj atmosferi, u kojoj vlade ne znaju što podržavati, a protiv čega se boriti, da je neka od naših vlada bila u ‘irskim cipelama’, sigurno bi uzela 13 milijardi – što zbog nečiste savjesti, što zbog straha od reakcije. Drugačija odluka bi, zbog nagomilanog nepovjerenja u političare, ali i slabe informiranosti prosječnoga građanina, izazvala salve optužbi za pogodovanje krupnome kapitalu, izdaju nacionalnih interesa… Na veselje oporbe. Irska, međutim, pokazuje da u zemlji s niskim stupnjem korupcije, educiranim građanima i kompetentnim političarima, vlada ne mora nikome podizati da bi dobila široku potporu javnosti za vrlo delikatne i teške odluke.