Parafrazirajući naslov slavne Nerudine zbirke, Ivan Jozić odmah nudi okvir u kojem će se kretati njegove teme – humor, književnost, odnosi između spolova, moć i nemoć predrasuda, uloge koje smo u ljubavničkom odnosu skloni umišljati, prepoznati ili zauzimati.
No u središtu njegova svijeta punog neobičnih ljudi koji se susreću i rastaju između Kijeva i Zagreba, Tennesseja i Arlesa dobra je, stara i ponešto izdarana – ljubav. Jer, unatoč avionima, aerodromima, pametnim telefonima… te žene i muškarci koji putuju traže upravo nju, a katkad je i pronalaze na mjestima na kojima to ne očekuju.
Mačizam Jozić otapa u čaši vode, humorom minira patetiku, dopušta proboje fantastičnoga, a sve začinjeno živim usporedbama.
