Dobra i zla strasila

Vinogradarima, voćarima, poljoprivrednicima svih vrsta inovatori su odlučili pomoći stvarajući kojekakva mehanička, elektronička, solarna strašila ili, pomodnije rečeno, repelente ptica, glodavaca i divljači. Usput prečesto odmažu prirodi.

Svatko tko ima vrt, vinograd, voćnjak ili još veći komad zemlje, sadi povrće za svoje potrebe ili se bavi poljoprivredom, zna koliko je posađeno i posijano teško obraniti od ljubitelja prirodnih poslastica. Krtice, čvorci, golubovi, vrapci, vrane, miševi, srne, divlje svinje ili zečevi mogu vrlo brzo uništiti sav trud i na velike muke staviti povrtnare i poljoprivrednike. Kako bi zaštitili svoje vrtove i usjeve, osim sve rjeđe upotrebe slamanatih strašila i plastičnih vrećica zavezanih na štapove, okrenuli su se tehnologiji i znanosti. Nova moderna strašila naprave su koje rade na male električne baterije i akumulatore te ultrazvučno ili snimkom glasanja neke ptice grabežljive rastjeruju neželjene životinjske posjetitelje. Mogu se puniti i snagom sunca te se uključiti čim osjete da se nešto miče u njihovu dosegu. No ne rastjeruju samo životinje zbog kojih su postavljene, već i sve ostale. Na taj način može se poremetiti ravnoteža u prirodi, pri čemu su posebno odbojni oni koji uzrokuju veliku patnju životinjama, poput zamki s ljepilom za hvatanje glodavaca.

Udruga Prijatelji životinja smatra da je korijen problema čovjekovo djelovanje usmjereno na vlastitu korist i profit, pri čemu se prema životinjama odnosi kao prema štetocinama. Internetske stranice, dodaju iz te udruge, koje reklamiraju svoje proizvode, rastjerivače (repelente) za divlje životinje, već svojom retorikom svrstavaju divlje životinje u neprijatelje polja i šuma. Na jednoj stranici proizvođač repelenata za divlje životinje opisuje srne i jeline kao štetocine: ‘Izbojke srna uglavnom čupa, a mlade biljke često potpuno uništi. Drugi je način štetnog djelovanja češanje rogov srndača o deblo, katkad toliko da se stablo potpuno uništi. Češanjem rogova o deblo srndač skida kožicu i dlake s novih rogovа, a istodobno označuje svoj teritorij. Jeleni najviše štete napravi na drveću s kojega guli koru i koje oštećuje udaranjem i češanjem rogova. Tome su posebno izloženi jasen, hrast i smreka. Veliku štetu prouzroči i odgrizanjem pupova i mladica. Koristeći se takvom iskrivljenom slikom srne i jeleni, kojima je šuma prirodno stanište i nemaju gdje drugdje živjeti i što drugo jesti, prikazuju se kao životinje koje su nametnici i koje treba otjerati.

Čovjek, najveća štetočina na planetu i vrsta koja je odgovorna za uništavanje šuma i prirode u cjelini, obilježava divlje životinje kao one kojima treba raznim odbijajućim sredstvima ograničiti ionako već uništena i smanjenja staništa – napominju u udruzi Prijatelji životinja. Isto vrijedi i za ptice i druge divlje životinje koje se hrane plodovima, sjemenkama i nasadima koji rastu na području njihovih staništa. Smanjuju vrlo važnim upozoriti na taj paradoks kada se govori o rastjerivačima životinja.

Umjesto nanošenja štete životinjama i prirodi, primjerice, manje životinje se mogu premjestiti ili postaviti zapreke za kretanje po tlu poput bakrenih ograda i traka, suhih kora drveta, slame ili piljevine. Ptice se mogu odbiti postavljanjem zaštitnih mreža preko biljaka, a vizualna i zvučna strašila manje su učinkovita jer se ptice na njih brzo privuknu. Ekoška sredstva na bazi biljaka s repelentnim svojstvima nisu štetna za biljke, voće, povrće i životinje, za razliku od kemijskih sredstava. Uostalom, navode Prijatelji životinja, kemijska su štetna i za ljude te dugoročno uništavaju biljne kulture, imaju i jako dugu karencu (vrijeme raspadanja, razdoblje od posljednje primjene kemijskog sredstva do berbe ili žetve). Preporučuju i sadnju biljaka koje imaju odbijajući učinak na pojedine vrste životinja koje se žele otjerati s površine.

Pesticidi su osobito štetni jer ubijaju kukce važne za oprašivanje biljaka, ponajprije divlje pčele, koje su najbolji oprašivači, a koje izumiru i zbog davanja prednosti uzgoju jedne vrste pčela, medarica. Med je danas prepun pesticida s mjesta ispaše, kao i otrova kojim se tretiraju košnice i pčele. Potrebno je stoga revitalizirati vrste i staništa divljih pčela za koje još ima spasa. Svaki pojedinac može umjesto upotrebe meda, pčelinjeg voska, propolis i matične mliječi, dati prednost ekološki i etički prikladnim proizvodima za zaslađivanje i širu upotrebu, kao što su veganske grožđane masti, svijeće i slično. U receptima se može upotrijebiti agavin, rižin i javorov sirup, melasa, ječmeni slad, suho voće ili voćni šećer – ističu Prijatelji životinja. Zalažu se za zabranu upotrebe zamki s ljepilima i ostalih zamki koje uzrokuju smrt glodavaca, ptica, pa i drugih životinja. Uputili su zato prijedlog da se u Hrvatskoj novim zakonom o zaštiti životinja zabrane ljepila i druge zamke koje uzrokuju životinjama dugotrajnu bol i patnju. U udruzi upozoravaju da su te zamke jedna od najokrutnijih metoda hvatanja i ubijanja životinja te su odgovorne za više patnje nego bilo koji drugi proizvod na tržištu za kontrolu divljih životinja. Sastoje se, opisuju, od komada kartona, lesenita ili plastike premazanih ljepilom koje hvata bilo koju životinju koja, privučena mamcem, prijeđe preko njihove površine: miševe, štakore, ptice, vjeverice, zmije ili mačića. Načini umiranja uzrokovani zamkama s ljepilom uvijek su bolni te u udruzi prenose kako istraživanja pokazuju da se većina životinja uhvaćenih u ljepilje zamke pokušava osloboditi.

Životinja se može boriti danima kako bi otrgnula svoje krzno, kožu i perje s ljepila, često grizući vlastite udove ili lomeći ih ne bi li se oslobodila. Ljepilo ih irritira i oštećuje oči. Nosovi, usta ili kljunovi životinja mogu zapeti u ljepilu te se guše i polagano umiru, što može trajati satima. Životinje mogu patiti i danima dok ne umrnu od gladi ili žedni. Osim što su uzročnik mučenja životinja, zamke s ljepilom dugoročno ne rješavaju problem miševa u kući, zgradi i industrijskim pogonima. Kontrola populacije glodavaca treba se usredotočiti na rješavanje uzroka i izvora – poručuju u udruzi.

Zabranu ljepiljivih i drugih zamki provode, primjerice, Irska, Njemačka, Norveška, Island, Nizozemska i Novi Zeland, a u SAD-u protuzakonito ih je upotrebljavati za divlje ptice. Potrošači se usmjeravaju na nesmrtonosne, humane, jeftine i dostupne zamke, koje i u Hrvatskoj prodaje većina višenamjenskih trgovina za alat ili sličnih dućana, vele Prijatelji životinja, a riječ je o plastičnim ili metalnim zamkama sličnih kutiji s pokretnim vratašćima koja se zatvaraju kada životinja prođe kroz otvor zamke. Kada se životinja uhvati u zamku, lako ju je nekamo drugamo prenijeti te živu i neozlijeđenu osloboditi. Tu su i uređaji sa spojem detektora pokreta i hladnog bezopasnog spreja te rastjerivači ultrazvukom koji se mogu upotrebljavati i u prehrambenoj industriji, restoranima, supermarketima, na farmama, u bolnicama te svim prostorima gdje se radi s hranom. Peta najveća tvrtka za skladištenje u SAD-u, Uncle Bob’s Self Storage, zabranila je upotrebu zamki s ljepilom u svim svojim objektima, a prate je tvrtke ING Barings i Charles Schwab Corporation. Zamke su povukli i JPMorgan Chase&Co. i American Eagle Outfitters, kao i njuorska policija koja upotrebljava zamke Protecta Mouse. Velike korporacije kao što su Dollar Tree i Rite Aid, ističu, prestale su prodavati ljepilje i druge smrtonosne zamke. Nažalost, u Hrvatskoj se u velikim trgovačkim centrima mogu kupiti zamke s ljepilom, naglašavaju Prijatelji životinja, kao i one koje ubijaju glodavce udarcem. S obzirom na to da je riječ o velikoj okrutnosti, Prijatelji životinja smatraju da se moraju zabraniti sadašnjim Prijedlogom zakona o zaštiti životinja.

Kemijska sredstva za zaštitu od napasnika štetna su i za ljude te dugoročno uništavaju biljne kulture, a imaju i jako dugu karencu. Prirodno je uz nasade posaditi biljke koje odbijaju pojedine vrste životinja koje se žele otjerati s neke površine.