Ministarstvo industrije i vanjske trgovine usredotočilo bi se na poticanje izvoza i primjenu nezabranjenih mjera za zaštitu domaćih igrača na domaćem tržištu. Prema uzoru na najuspješnije tržišne ekonomije svijeta važniji interesi gospodarstva. Netko bi se napokon počeo baviti suštinom. S jedne strane, sustavnim poticanjem izvoza, s druge strane, nezabranjenim oblicima zaštite domaćih proizvođača na domaćem tržištu, s treće strane, nezabranjenim oblicima vezivanja tvrtki i država koje žele nešto plasirati u Hrvatsku s mogućnošću da se zauzvrat hrvatskim izvoznicima omogući fer pristup tržištima tih zemalja. Već čujem svoje prijatelje ekonomiste neoliberalnih vjerovanja kako prosvjeduju jer bi to bilo zadiranje u slobodno tržište. Ali radilo bi se samo o praksi koja bi se u poticanju izvoza, zaštiti domaćih proizvodnje i vezanoj trgovini kopirala iz nekih drugih zemalja. S obzirom na to da još nisam našao na tekst u kojemu netko od njih kritizira takvu politiku u SAD-u, Njemačkoj, Švedskoj, Singapuru, Irskoj, Austriji ili drugdje, zaključujem da tamošnja praksa s kojom se susreću hrvatski izvoznici nije u suprotnosti s vjerovanjima ovdašnjih neoliberalnih, libertarijanaca ili kako već vole da ih se naziva.
Ako je ministerstvo vanjske trgovine prevelika revolucija za ovdašnju političku i ekonomsku javnost, ima i međurješenja. Uspješna Poljska, primjerice, ima Ministerstvo industrije i trgovine. S time da se pod trgovinom ne misli na domaći trgovinski sektor, nego upravo na vanjsku trgovinu. Mnogo zemalja ima upravo taj naziv: Ministerstvo industrije i (vanjske, nap. a.) trgovine. Zašto to ne bi imala i Hrvatska? Umjesto zakukuljenoga generičkog naziva ‘gospodarstvo’. Ako imamo Ministerstvo turizma (koje je dio gospodarstva), zašto ne imati ministerstvo industrije i vanjske trgovine? Naravno, preduvjet je da se izgledna Plenkovićeva vlada jasno deklarira da su joj upravo industrija, izvoz i nezabranjena zaštita na domaćem tržištu prioriteti ekonomske politike. Promjena forme bez promjene fokusa nema smisla.
