Nikad jasnije podjele među blokovima interesno povezanih članica

Nova realnost posebno je bolna za razvijenije sjeverne i zapadne članice naviknule na diktiranje tempa, a sad sve više samo jedan od blokova. Nikad usklađenije nisu bile članice Višegradske skupine (Mađarska, Poljska, Slovačka i Češka), ali i izmrcvareni jug utjelovljen u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu te djelomično Francuskoj.

Samit Europske unije u Bratislavi prošli tjedan trebao je poslužiti definiranju budućnosti EU u kontekstu izlaska Ujedinjenoga Kraljevstva, koje iz očitih razloga nije sudjelovalo, ali jedino što je postigao bilo je manifestiranje nikad veće podijeljenosti Unije išarane različitim blokovima interesno povezanih zemalja. Na neki način, ta je integracija time dosegla svoj puni potencijal, oduvijek zapravo interesna zajednica sada je samo otvoreno pokazala svoj karakter i suočila se s činjenicom da mnogo više članica znači i mnogo više podjela. Nova realnost posebno je, čini se, bolna za razvijenije sjeverne i zapadne članice navikle na diktiranje tempa, a sada sve više svedene na tek jedan od tih blokova koji sve teže gura svoju agendu.

Osim njih, tu su nikad usklađenije članice Višegradske skupine (Mađarska, Poljska, Slovačka i Češka), ali i izmrcvareni jug utjelovljen u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu i djelomično Francuskoj. Obje skupine izravna su posljedica dvaju najvećih europskih problema kojima je zajednički bijes prema nemuštom, pa i arrogantom njemačkom vođenju Unije Njemačke i ostalih. Prvi su se okupili oko pitanja migranata, drugi oko ekonomskog diktata koji im je poharao ekonomije. Grčki premijer Aleksis Cipras u talijanskom kolegi Matteu Renziju našao je prijimčiv par ušiju i neslužbenoga glasnogovornika te skupine zemalja koje tek počinju formirati zajednički nastup unutar Unije. Nekoć za europske pojmove nezgrapni grčki komunisti počeli su, očito, brzo razvijati supltnije metode za svoju borbu protiv osvine Berlin-Bruxelles.

Počelo je dubokim uvidom njemačke kancelarke Angele Merkel prema kojem je ‘Europa u kritičnoj situaciji’, čime je ujedno obuhvaćeno gotovo sve u čemu su se sudionici definitivno slagali. Rezultat svih pogrešaka napravljenih na europskoj razini pod (ne) vještim njemačkim ravnanjem rast je ekstremne desnice koja jača diljem Staroga kontinenta. Mnoge sudionike samita čekaju vrlo neugodni izbori i mogućnost dugo nevidenog pomaka udesno u cijelom nizu članica. Austrijanci strepe od predsjedničkih izbora, na kojima je favorit ekstremni desničar, isto vrijedi za Francusku i Marine Le Pen, u Nizozemskoj prijeti bučni Geert Wilders, a u Njemačkoj AfD već radi ozbiljne probleme dvjema vodećim strankama i ponižava kancelarku CDU. S druge je strane ‘mediteranski klub’, u kojem desnica zasad ne predstavlja relevantnu silu, osim u Francuskoj, ali još uvijek krajnje otužni ekonomski uvjeti zato dalje prijete eksplozijom nezadovoljstva, posebice mlade generacije koja polako shvaća da joj je oteta mladost.

Nezaposlenost je i dalje visoka (u Španjolskoj i Grčkoj oko nepodnošljivih 20 posto), a slavljenje njezina pada, pogotovo u Bruxellesu, djeluje blago rečeno, komično. Rast se u većinu članica vraća, ali je daleko od optimuma i iza sebe ostavlja ekonomije destruirane s osam godina potpuno promašenih gospodarskih mjera iz njemačke radio-nice. Te godine te zemlje natrag dobiti ne mogu, a to posebno vrijedi za dobar dio mladih koji životare od stažiranja do povremenog, slabo plaćenog posla. No, zato se, Bogu hvala, te zemlje opet mogu jeftino zaduživati, što je ipak najvažnije, možda i jedino važno, sve kako bi se održala iluzija vraćanja dugova. U Španjolskoj situacija obećava, ali Grčka i Italija ostaju ozbiljan problem, a Francuska i Portugal rastu daleko ispod potrebnih razina. Najveći je problem Italija zbog veličine svoje ekonomije i upornog izostanka stvarnog oporavka, što je i najveći razlog Renzi-jeve nervoze, ne i jedini. Njemačka je već neko vrijeme adresa svih njegovih muka, ne samo zbog ekonomskog brljanja, već i konkretnijih slučajeva poput otkazivanja Južnog toka (trebao ići kroz Italiju), koji je Njemačka hladno zamijenila oživljavanjem Sjevernog odbijajući pritom bilo kakva miješanja iz Bruxellesa, kao i nerješavanja gomila migranata sa snovima o čarobnoj Njemačkoj u njegovoj zemlji i tako dalje.

Službeni rječnik samita bio je daleko od ovoga s obzirom na neformalno ‘brainstormanje’ budućnosti EU bez ikakve namjere donošenja stvarnih odluka. Štoviše, ležerno šetuckanje i pošalice sudionika trebali su ostaviti savim suprotan dojam, ali teško da su nekog zavarali. Iza opuštene atmosfere slovačkog dvorca stajala je nagomilana frustracija i niz problema koji zahtijevaju hitno rješavanje. Više se stoga moglo razlučiti iz izjava pojedinačnih lidera na marginama i nakon sastanka. Renzi je nakon smješkanja i pričanja viceva u Bratislavi savim jasno pokazao svoje nezadovoljstvo odrađenim. Odbio je čak i stajati na podiju s Merkel i francuskim predsjednikom Françoisom Hollandeom jer nije odobravao njihove zaključke samita. ‘Nisam zadovoljan zaključcima. Nisam od onih koji će ljudima poslije samita reći da će sve biti u redu i ružičasto’, rekao je Renzi. Jednako je vjeran svom razmišljanju bio njegov mađarski kolega Viktor Orbán, koji je odmah po završetku ispalio kano-nadu na EU, ustvrdivši među ostalim da samit nije uspio promijeniti ‘autodestruktivnu i naivnu’ europsku imigracijsku politiku.

Ako nekog baš zanima, a medije pretjerano nije jer nisu našli ništa vrijedno detaljnog izvještavanja, lideri su dogovorili hodogram aktivnosti koje bi trebalo realizirati u idućih šest mjeseci, do ožujkovog sastanka u Rimu. U prvoj točki zaključili su da EU ima velikih problema s ekonomijom, imigracijom i terorizmom te da se to mora zajednički riješiti. U vezi s migracijom zavjetovali su se da neće biti reprize prošle godine (branit će se granice, donijeti dugoročna strategija, pomoći zemljama na balkanskoj ruti, provesti dogovor s Turskom itd.).

Imajući u vidu razne unutarnje i vanjske prijetnje, šefovi vlada i država pristali su pojačati suradnju na obrambenim i sigurnosnim pitanjima. Najsimplifičniji je dio koji se odnosi na ekonomiju, gdje stoji da se mora ‘stvoriti obećavajuća budućnost za sve, sačuvati naš način života i otvoriti bolje prilike mladima’. Navedene mjere koje bi to trebale ostvariti su: odlučiti o produljenju Europskog fonda za strateške investicije, revidirati napredak u uvođenju raznih strategija jačanja zajedničkog tržišta, utvrditi način stvaranja robne trgovinske politike i dati potporu borbi protiv nezaposlenosti mladih. Ukratko, bezidejni dejja vu.

Europska komisija predstavila je pretprocjenu svih trećih zemalja prema gospodarskim, financijskim, pravnim i drugim pokazateljima, nakon čega će se odlučiti koje treba staviti na crnu listu.

Europska komisija nastavila se prošli tjedan intenzivno baviti vrućom temom poreznog varanja i evazije, ovaj put na izradi liste ‘nekooperativnih poreznih jurisdikcija’ ili jednostavnije crne liste poreznih utočišta. Europska navala na porezne nepodopštine nastavlja se, dakle, iako će konačna lista ‘pobjednika’ biti objavljena potkraj sljedeće godine, nakon što bude obavljena detaljna analiza i konzultacije sa zemljama koje se izdvoji. Komisija je, naime, predstavila pretprocjenu svih trećih zemalja prema ključnim pokazateljima, nakon čega će države članice odlučiti koje od tih zemalja idu u uži izbor za konačnu nagradu, stavljanje na listu.

Cilj je jedinstvenim popisom na razini cijele Europske unije spriječiti agresivno zloupotrebljavanje nepodudarnosti različitih poreznih sustava, ali će popis biti smatran samo krajnjim sredstvom namijenjenim onim zemljama ‘koje odbijaju poštovati načela dobrog upravljanja u području oporezivanja kada se iscrpe sve druge mogućnosti suradnje s tim zemljama’.

U konkurenciji su načelno sve ‘treće zemlje’ (ne-članice EU) i sve porezne jurisdikcije kako bi se u kasnijoj fazi filtrirali režimi koji se mogu okarakterizirati kao porezno problematični. Ta se pretprocjena temeljila na širokom rasponu neutralnih i objektivnih pokazatelja, uključujući gospodarske podatke, financijsku aktivnost, institucijske i pravne strukture te osnovne standarde dobrog upravljanja u području oporezivanja, stoji u priopćenju Komisije.

Ukupni proces vodi se u tri koraka, pri čemu je pregled stanja prvi. Nakon toga uslijedit će analitički pregled probanih zemalja koje se iz raznih razloga ističu u prvotnoj analizi, a i ‘prozvane’ zemlje imat će mogućnost odgovoriti na pitanja koja brinu EU. Posljednji korak je, jasno, uvrštavanje na popis zemalja koje su odbile surađivati s EU.

– U Europskoj uniji ozbiljno shvaćamo svoje međunarodne obveze u pogledu dobrog upravljanja u području oporezivanja. Razumije se da i od drugih zemalja očekujemo isto. Sa svojim partnerima želimo pravedne i otvorene rasprave o poreznim pitanjima jer se ta pitanja tiču svih nas koji smo dio globalne zajednice. EU-ov popis bit će naš alat za odnose s trećim zemljama koje odbijaju igrati poštano – komentirao je povjerenik za ekonomski i financijski poslove, oporezivanje i carinu Pierre Moscovici.