Bio je primoran kršiti jedan zakon jer je država kršila drugi

Tvrtki u stečaju bio je blokiran račun iako je to u suprotnosti sa Stečajnim zakonom. Zato stečajni upravitelj nije uplatio novac iz blagajne premda je to morao prema Zakonu o fiskalizaciji.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatele Lidera kao pojedine u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.

Blokada prema OIB-u

Tako za mikrotvrkte i za fizičke osobe blagajnički maksimum može iznositi do 10 tisuća kuna, za male tvrtke do 30 tisuća kuna, za srednje pak do 50 tisuća kuna, a blagajnički je maksimum za velike tvrtke i mjenjačnice do 100 tisuća kuna. Sve iznad toga moraju položiti na račun u banci. To je važno znati za našu priču u kojoj glavnu ulogu ima stečajni upravitelj koji je vodio stečajni postupak male tvrtke. Maksimum novca u blagajni koji je tvrtka mogla ostaviti preko noći bio je, dakle, 30 tisuća kuna.

Prema Stečajnom zakonu, tvrtka koja je u stečaju nije mogla biti blokirana i ovršena za dugove prije stečaja. Budući da se to znalo nerijetko događati, Porezna uprava slala je zahtjeve Fini o blokadi tvrtke ne znajući, ili možda znajući, ali ne želeći to napomenuti Fini, da je tvrtka u stečaju. Fina je pak napravila svoje propuste jer je prema OIB-u blokirala tvrtkin račun, pritom ne provjeravajući je li u stečaju, što je bilo u suprotnosti sa Stečajnim zakonom. Upravo se takav slučaj dogodio tvrtki u kojoj je stečaj vodio moj sugovornik.

Doznao je da je blokirana upravo kad je u blagajni imao 50-ak tisuća kuna i morao je na račun položiti 20 tisuća kuna. Da je tvrtka blokirana, doznao je prekasno i nije stigao intervenirati, zbog čega se našao u vrlo nezgodnoj situaciji. Novac mu je bio prijeko potreban; ako bi ga uplatio, sigurno bi ga izgubio, odnosno mogao bi ga vratiti, ali tek nakon prilično dugog postupka.

Državne institucije, tj. Porezna uprava i Fina, nisu poštovale Stečajni zakon pa je naš stečajni upravitelj odlučio prekršiti Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom i tih 20 tisuća kuna umjesto na tvrtkin račun ostavio je u blagajni. Morao je to, kaže, učiniti i drugu večer, sve dok tvrtki nisu ukinuli blokadu, i tek je nakon toga položio višak novca na račun. Bio je to rizik i za tvrtku i za njega jer je za to doznala inspekcija, tvrtka bi bila kažnjena bez obzira na to što je i država prekršila drugi zakon koji je potaknuo stečajnog upravitelja da i on djeluje protuzakonito. Bio bi kažnjen i on, pa je pitanje bi li uspio sačuvati status stečajnog upravitelja, ali svakako bi mu ušlo u dosje da je tijekom stečajnog postupka kršio zakon.

Pitanje je koju stranu zauzet u ovom slučaju. Na ovome mjestu uvijek ističem da se zakona moramo držati kao pisan plota. Međutim, razumijem i stečajnog upravitelja. Bez obzira na to što je prekršio zakon, to je izvanredna situacija u kojoj moramo reći da je to bilo opravdano.