GORAN NIMŠ

Obiteljska tvrtka Crotal, koja proizvodi armiranobetonske konstrukcije stambenih zgrada, nebodera, skijaških skakaonica itd., trenutačno je angažirana na nadvožnjacima i mostovima na pruzi Bjelovar – Zagreb. Krizu je prebrodila niskim cijenama, ali sada, kad je posao krenuo nabolje, sve bi se moglo urušiti zbog nedostatka radnika.

Najveći problem Gorana Nimša, vlasnika građevinske tvrtke Crotal iz Bjelovara, trenutačno nije kako doći do posla na građevinskom tržištu koje se polako oporavlja, nego kako zadržati na okupu 35 radnika – armirača, zidara i tesara. Potražnja za tim kadrovima na domaćem, ali i inozemnom tržištu rada velika je, u građevinarstvu ih kronično nedostaje, a iz Crotala jedan do dva na mjesec odlaze u inozemstvo.

Drugi je problem, ne manje važan, kako naplatiti obavljeni posao jer je Crotal kao mala tvrtka i podpodizvođač radova izložen volji velikih naručitelja posla. Zbog toga Nimš, nakon što je tvrtku etablirao kao kvalitetnu u izvedbi armiranobetonskih konstrukcija, nastoji kombiniranjem poslova na domaćem i inozemnom tržištu zadržati radnike i izravno sklopiti poslove.

Riječ je o maloj obiteljskoj tvrtki kojom Nimš, diplomirani ekonomist i bivši profesionalni rukometaš, upravlja posljednje četiri godine i koja je unatoč teškoj situaciji u građevinarstvu preživjela krizu. Zbog uspješnog poslovanja tvrtka je nagrađena Zlatnom krunom za 2014. godinu, prošle godine je imala rast prihoda u odnosu na pretprošlu od 17 posto, a 2016. imat će 100 posto veći prihod u odnosu na prethodnu godinu. No Nimš nije nimalo euforičan nego vrlo oprezan kad je riječ o dugoročnim planovima, koji uvelike ovise o uvjetima na tržištu.

Iako je sjedište Crotala u Bjelovaru, ideja o osnivanju tvrtke rodila se u Italiji, gdje je obitelj Nimš živjela dok je Goran ondje 12 godina profesionalno igrao rukomet. Tvrtka je osnovana 1992., bavila se uvozom keramike i sanitarija iz Italije, a poslije je posao proširen na ugrađivanje te opreme u hotele. Na kraju se profilirala kao građevinska tvrtka za armiranobetonske konstrukcije i imala je 25 radnika koji su radili samo na talijanskom tržištu. Iako se obitelj Nimš vratila u Hrvatsku 2003. godine, u Italiji je poslovala sve do početka ekonomske krize. Nakon što je Nimš diplomirao ekonomiju i razmišljao ostati u Italiji ili se vratiti u Hrvatsku, ipak se, na nagovor roditelja, 2004. uključio u obiteljski posao. Imali su razgranate i dobre poslovne veze u Italiji i suradnja je funkcionirala sve do 2007. Kad je počela ekonomska kriza, poslovi su stali, ali kontakti su ostali i njima se Nimš služi i danas te razmišlja o ponovnom otvaranju talijanskog tržišta.

Tvrtka se bavi građenjem; visokogradnjom i niskogradnjom, a specijalizirani smo za armiranobetonske radove. Radimo konstrukcije stambenih zgrada, nebodera, skijaške skakaonice i trenutačno nadvožnjake i mostove na pruzi Bjelovar – Zagreb. Radove izvodimo po cijeloj Hrvatskoj i u Sloveniji, imamo kvalitetne radnike, broj zaposlenih varira između 30 i 40. Na tržištu nema dovoljno kvalitetnih radnika građevinske struke pa se borimo da neutraliziramo odljev radnika u inozemstvo. Izvodimo vrlo složene i zahtjevne poslove, stabilno poslujemo, situacija se u građevinskom sektoru popravlja, ima više posla pa možemo korigirati i cijene nakon sedam godina ozbiljne recesije, koju smo uspjeli prebroditi – kaže Nimš, koji je kao profesionalni sportaš navikao donositi važne odluke u stresnim uvjetima, ali tvrdi da je biti poduzetnik mnogo teže nego biti profesionalni sportaš.

Iako je u 2015. Crotal imao rast prihoda od 17 posto u odnosu na 2014., neto dobiti nije bilo, što je posljedica neplaćanja obavljenog posla. Crotal je sagradio skakaonicu za skijaške skokove na Planici u Sloveniji, a naručitelj nije htio platiti cijeli iznos izvedenih radova. Riječ je o 500.000 kuna i gubitak sam podmirio od dobiti iz prethodnih godina i vlastitim sredstvima. Da sam tužio, postupak bi trajao četiri-pet godina, a tvrtka nije financijski toliko jaka da može čekati naplatu tako dugo i bio sam prisiljen sklopiti nagodbu te se odreći znatnog iznosa iz ugovora iako smo odradili izvrstan i vrlo zahtjevan posao. To je tako u građevinskom sektoru; veliki su rizici počevši od ugovaranja i kalkulacije cijena za izradu ponude (tijekom gradnje uvijek se pojavljuju neki nepredviđeni troškovi), poštovanja rokova i kvalitete, a veliki je problem pronalazak kvalitetnih radnika jer ih je mnogo otišlo raditi u EU. Nakon završetka radova često se dogodi da naručitelji osporavaju dio vrijednosti izvedenih radova, što je razrađeni model. Izmisle neke navodne nedostatke i ne plaćaju račune te na taj način manje tvrtke financijski iscrpljuju. Tko ne može izdržati, pristane na nagodbu, odnosno snizi cijenu – ističe Nimš.

Nije to jedini primjer neplaćanja s kojim se Nimš susreo, tvrtku Tehniku tuži za 60.000 kuna za poslove izvedene na hotelu Orlando u Dubrovniku. Iako ima problema s naplatom, tvrtka Crotal ipak uredno posluje i ispunjava obveze prema zaposlenima, dobavljačima i državi, financijski je stabilna te ima kvalitetnu operativu i ova će godina poslovno biti iznimno dobra. Nimš tvrdi da je u građevinskom sektoru teško išta planirati, ali vjeruje da će u budućnosti biti lakše ugovoriti kvalitetnije poslove po višim cijenama.

To je kao lutrija, ali ne mogu se žaliti jer u posljednje vrijeme ima dosta posla pa biram s kim ću raditi i nema problema. Dogodi se jednostavno da nekad idete u dobroj vjeri u posao i na kraju vas oštete – ističe Nimš, koji se menadžerski kalio u vrijeme najveće krize. Ističe da je bilo vrlo teških razdoblja, posla je bilo malo, a cijene su bile ispod razine, ali je ipak odlučio raditi i po vrlo niskim cijenama kako bi održao zaposlenost.

Često smo gubili na poslovima samo da nekako preživimo. Sad je građevina krenula, ove je godine dosta posla jer su u tijeku investicije financirane i novcem EU. Osim toga, više nema nelojalne konkurencije, tvrtki koje nisu plaćale ni dobavljače ni radnike i tako niskim cijenama rada uništavale tržište.

Brojne su tvrtke propale i otišle u stečaj tako da se konkurencija razbistrila, ali sad je problem nedostatak radnika, koji odlaze raditi najčešće u Njemačku – kaže Nimš ističući da mu nije samo problem naći zidare, tesare i armirače, nego i inženjere građevine. Zasad ima samo jednog i treba još dvojicu, ali u Bjelovaru ih nema, a one iz Zagreba ne može plaćati.