Poruke političkog tržišta

Predizborni programi HDZ-a i Mosta temelj su za uobičajeni paket reformskih poteza na početku mandata. Ali u pola godine Plenković bi morao imati dugoročnu strategiju razvoja ekonomije.

Kad se to prihvati kao normala demokracije 21. stoljeća, ostaje dojam da rezultati izbora i nisu loši. Novi predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, prema svemu sudeći, bit će novi hrvatski premijer. Pobjedom na izborima izbjegao je sudbinu da ga protivnici u HDZ-u po kratkom postupku ‘iscipelare’ pa možda sad ima uvjete za dugoročno pretvaranje HDZ-a u moderniju stranku desnog centra. Most, predvođen Božom Petrovom, više nije u situaciji do beskraja ‘cijepati dlaku na četiri dijela’ kao predvjet ulaska u vladajuću koaliciju i ostanka u njoj. A SDP-ovim porazom napokon je završeno izgubljeno vrijeme vladavine Zorana Milanovića i otvorena mogućnost da se stranka napokon reformira i iskoristi potencijal u dijelu populacije koji naginje ulijevo.

Kad je riječ o mogućim posljedicama izvanrednih parlamentarnih izbora na ekonomiju, a onda i poslovnu zajednicu, očekivanja za sada nisu prevelika. Bilo bi važno da se sada formira vlada koja bi izdržala četverogodišnji mandat. Da institucije počnu djelovati i donositi operativne odluke, kakve-takve, već bi to za poslovnu zajednicu bila velika stvar.

Paraliza institucija sustava koja traje od rujna prošle godine sada više nije zafrkancija. Jedno vrijeme poduzetnici su bili odahnuli jer je zaustavljena proizvodnja glupih zakona i podzakonskih propisa. Međutim, sada su mnogi dijelovi sustava zakočeni. Nema se s kime provoditi tekuće stvari. O razvojnima da se i ne govori.

Uz pretpostavku da će okosnica nove vlade biti koalicija HDZ-a i Mosta i da će vlada biti formirana u roku od mjesec dana, izgledni premijer Andrej Plenković imat će izazov početak mandata. Vlast bi preuzeo u vrijeme gospodarskog rasta od oko 2,8 posto, što će mu biti referentna vrijednost svake godine mandata. Za hrvatske prilike to je velik rast i teško će ga biti održavati. Izvoznici, koji su iznijeli većinu tereta izvlačenja zemlje iz šestogodišnje recesije, dostigli su limite ubrzavanja prodaje robe i usluga na stranim tržištima. Vjerojatno još mogu održavati postignuto, ali za ozbiljnije stope koje potiču zdrav rast BDP-a treba im smišljena strategija i fokusiranost svih poteza buduće vlade. I više tvrtki koje izvoze!

I HDZ i Most izišli su s promišljanjima ekonomije, ali to ni izdakla nisu dokumenti koji bi imali konzistentnost i snagu za preokret i iskorištavanje momentum efekta. Pogotovo kad se u jednom trenutku stave na stol i pokušaju stopiti u neku cjelinu. Plenković će u nastupnom obraćanju u Saboru morati poslati jasne poruke što misli raditi u ekonomiji. Međutim, teško da će u kratkom roku biti spreman ponuditi rješenja koja su više od uobičajenog paketa rješenja (reforma javne uprave, bolji rad sudstva, porezne promjene…).

Uspostavi li se stabilna vlada, a izgledni premijer Plenković bude imao ambiciju ostaviti dubljeg traga, u pola godine morao bi osmisli i objaviti dugoročnu nacionalnu strategiju (što je jedna od ideja u Mostovu predizbornom programu).

Koliko god svatko od nas misli da se podrazumijeva što bi trebala biti dugoročna strategija zemlje, to nije nimalo jednostavno pitanje. Čim se počne promišljati budućnosti države i društva, rastu napetosti, počinje obrana vlastitih položaja, što je razlog zbog kojega su političari do sada vrlo brzo odustajali od promišljanja dugoročne hrvatske budućnosti. Zadržavali su se na svome mandatu. Ili, još gore, na taktiziranju između parlamentarnih, lokalnih i predsjedničkih izbora.

Plenkoviću se pruža prilika da pokaže hrabrost i zakorači na izazovan teren te dokaže da ima integratorske sposobnosti, koje predugo čekamo od političkih lidera.