Dobar dan! Imate otpatke od sirove kože koje bacate, mi bismo taj otpad htjeli kupiti – ponudio je posao predstavnik kineske tvrtke direktoru kožarske tvrtke u susjednoj Bosni i Hercegovini. Direktora bosanske tvrtke nemalo je iznenadila takva ponuda jer mora plaćati odvoz otpada na za to pripremljeno smetlište. Upravo zbog toga bosanski je direktor rekao Kinezu da mu sav otpad daruju, samo da ga se riješe. Drugim riječima, ‘dođite kamionom i nosite’, kao da je Bosanac rekao Kinezu. Međutim, Kinez je inzistirao na tome da njegova tvrtka plaći bosanskoj odvoz kožnog otpada jer je to za njih sirovina. Tako su se dogovorili i potpisali ugovor o poslovnoj suradnji.
Primjer Bosanca koji ne zna što će s otpadom mogao bi se preslikati na mnoge Hrvate. Hrvatska odlaže oko dvije milijarde tona otpada na godinu, što je 90-ak posto od ukupnog otpada koji u Hrvatskoj stvorimo. To znači da se samo desetak posto, vjeruje se i manje, reciklira, što je uistinu golem postotak bačenih sirovina. Ilustracije radi, prosjek u EU jest 37 posto bačenog otpada, a bacimo li pogled na najrazvijenije zemlje (pa, ako hoćemo, i zemlje s mnogo višom ekološkom svijeću i kulturom) kao što su Belgija, Nizozemska i Njemačka, vidimo da se u njima odlaže samo jedan posto otpada, što je za nas u ovom trenutku znanstvena fantastika. Švedska i Slovenija pak mnogo su lošije (ali i dalje mnogo bolje od Hrvatske), u tim se zemljama baci 30 posto smeća. Prema nekim procjenama, u posljednjih desetak godina u Hrvatskoj se na godinu zakopalo više 500 milijuna kuna vrijednih sirovina, s time da ta vrijednost iz godine u godinu raste.
Da se prerade, vrijednost bi im bila i veća, no možda je ilustrativniji drugi podatak, onaj iz EU, koji pokazuje da u toj zajednici na gospodarenje otpadom otpada 1,1 posto BDP-a. Gledajući u broj-kama, riječ je o nekih 140 milijardi eura, što je uistinu impozantna brojka. Kad bi u Hrvatskoj na gospodarenje otpadom otpadao jedan posto BDP-a, taj bi biznis vrijedio pola milijarde eura. Možda i više, jer voditelj HGK-ove Grupacije centara za gospodarenje otpadom Mladen Jozinović tvrdi da potencijalna ulaganja u velike centre za mehaničko-biološku obradu otpada iznose najmanje 300 milijuna eura.
Poduzetnici koji se bave gospodarenjem otpadom nailaze i na zapreke koje se moraju ukloniti kako bi biznis sa smećem profunkcionirao. Primjerice, problem Stražaplastike i sličnih tvrtki jest to što moraju uvoziti reciklat žele li ga u proizvodnji upotrebljavati uz osnovni materijal, ovisno o vrsti proizvoda.
Većina komunalnih tvrtki u Hrvatskoj još nije ustrojila kvalitetan sustav odvojenog prikupljanja i sortiranja otpada, što je nužan preduvjet da bi mogli tržištu ponuditi kvalitetnu sekundarnu sirovinu – poručuju iz HGK.
Do 1. siječnja 2020. Hrvatska će putem mjerodavnih tijela morati osigurati pripremu za recikliranje i ponovnu uporabu otpadnog materijala: papira, metala, plastike i stakla iz kućanstva. Tako piše u Planu gospodarenja otpadom RH za 2015. do 2021. Po mogućnosti, dodaje se, trebalo bi osigurati i sirovine iz drugih izvora ako su ti tokovi otpada slični otpadu iz kućanstva, i to u minimalnom udjelu od 50 posto mase otpada. Valja reći kako prilike ima i u prikupljanju elektro otpada, bio otpada, tekstila, brodova, u građevinskom otpadu i sličnome. Također, kako piše u Planu koje je izradilo Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, mora se osigurati priprema za ponovnu uporabu, recikliranje i druge načine materijalne uporabe, uključujući postupke zatrpavanja i nasipavanja u kojima se otpad rabi kao zamjena za druge materijale; riječ je o neopasnome građevnom otpadu. Ta obveza isključuje zemlju i kamenje koji nisu onečišćeni opasnim tvarima.
