Sve dok državne škole dobivaju glavarinu, neće biti korjenitih promjena

Napokon se i u Hrvatskoj dogodilo čudo – obrazovanje je postalo tema broj jedan. Ne samo to, rasprava o kurikularnoj reformi, točnije o onima koji su je vodili i predložili, imala je jednu od uloga u rušenju Vlade, a u predizbornoj kampanji obrazovanje je dobilo mjesto u programima ili bar stranačkoj retorici. Ipak, to ne znači da nam je i jasnije što, zapravo, treba promijeniti, a još manje kako.

Postignut je svojevrsni konsenzus: zna se da je obrazovanje u Hrvatskoj zastarjelo, da ne odgovara potrebama tržišta rada i gospodarstva i da takvo, sada već neodrživo, stanje treba mijenjati. Ali kako, o tome već svatko ima svoje mišljenje. Jedni bi kartu bacili na tzv. STEM (znanost, tehnologija, matematika, inženjerstvo) uz dodatak financijska. Međusobna povezanost tih područja dala bi idealnu kombinaciju i za budućnost. Naime, obrazuje se u pravilu za budućnost, a što će se tražiti za desetak godina u vremenu brzih promjena, nije nimalo jednostavno znati. Danas su najtraženiji informatičari i farmaceuti, no hoće li ih se tržište zasititi za desetak godina? Uostalom, za život nam trebaju i mnoga druga zanimanja, a, opet, ni država bez svojih kulturnjaka nije potpuna. Kako naći pravu ravnotežu, pitanje je s kojim se slabo nosimo.

Zagovornici STEM-a tvrde da u prijedlogu kurikularne reforme ima premalo obrazovanja upravo za ta područja, predlagatelji ih demantiraju, a malotko od tzv. šire javnosti zapravo zna što u tom dokumentu zapravo piše. Nekoj budućoj vlasti ostaje da tu priču raspelja, ali sigurno je da reforma neće početi još bar godinu-dvije, dok se ne poslože izbori, ministri, novi predlagatelji, još rasprave o tome… A život ne može čekati, zato su, počuveni mnogim iznevjerenim nadama da će famoza država rješiti ovo i ono, poduzetnici i gospodarstvenici, s jedne strane, i mnogi fakulteti i visoke škole, s druge strane, počeli surađivati.

Ohrabruje što takvih primjera ima sve više, što se sve više radi na zajedničkim istraživanjima i čvršćim međusobnim kontaktima. Pri tome je sasvim prirodno da je prije svega riječ o fakultetima prirodnih ili tehnoloških smjerova. Velike iskore napravile su i škole koje obrazuju za menadžerska zanimanja, prate svjetske trendove, povezuju se sa stranim partnerima, ali i tvrtkama u Hrvatskoj iz kojih nerijetko dolaze i njihovi predavači. Potreba, zapravo, mijenja stvari pa će se državno obrazovanje, sve dok se bude financiralo po učeniku ili studentu, boriti nogama i rukama protiv promjena.