Most uvjetuje suradnju sa SDP-om ili HDZ-om saborskim prihvaćanjem Dobrovićeva plana. No riječ je o poluproizvodu iz kojeg nije jasno koliki će biti stvarni troškovi. Rasprava je postala isključiva, bez prave analize kojom bi se pronašlo najbolji model.
Dobrovićev nedorečeni plan Tu će problematiku sljedeća vlada i novi ministar zaštite okoliša, tko god bio, morati uvrstiti među svoje prioritete, vodivši se i najsvežijim porukama iz EK-a: ‘Kada se sredstvima EU budu financirali projekti povezani s otpadom, prednost će imati projekti na vrhu hijerarhije otpada, a ne suboptimalne mogućnosti kao što su postrojenja za mehaničko-biološku obradu i spalnice koji bi ostali u pogonu sljedećih 20 do 30 godina.’ A takav koncept ipak više naginje Dobrovićevom planu.
Za njega kažu da je imao dobre namjere, ali da se ‘prenasilno’ zaletio s uvođenjem polufinaliziranog PGO-a, kojim se predlaže sustav gospodarenja otpadom znatno različit od Zmajlovićevog i koji integrira elemente kružne ekonomije (iako je ona zasad samo prijedlog). HDZ ga nije podržao, a kao jedan od razloga naveden je izostanak procjene financijskog i ekonomskog učinka. No najveća frka digla se oko CGO-a. U novom Planu središnje mjesto ne zauzima 13 velikih regionalnih CGO-a planiranih s mehaničko-biološkim postrojenjem, u kojima bi se otpad prikupljen u županijama obrađivao i prodavao kao otpad za gorivo (koji upotrebljavaju, recimo, cementare), nego 70-ak sortirnica i kompostana koje bi otpad razvrstavale i slale na recikliranje. Dobrović je odlučio smanjiti planirani kapacitet radi postizanja, kako je pojašnjeno u novom PGO-u, ciljeva recikliranja komunalnog otpada te predložio prilagodbu na način da ukupni kapacitet za obradu miješanoga komunalnog otpada svih CGO-a čini najviše 25 posto količine miješanoga komunalnog otpada koji nastaje. Takve prilagodbe i redizajn tražu godinama, što su brojni ocijenili lošim potezom. Iz toga je izuzeo Kaštijun, Marišćinu, Biljane Donje i Bikarac, kojima je kapacitet određen prije donošenja novog Plana.
U Holcimu komentiraju da nije dobar ni stari ni novi koncept politike gospodarenja otpadom jer nije sve dio-nike skupio za isti stol te i oni napominju da nedostaju prave analize. Njihova tvornica cementa, navode, ima kapacitet od 10.000 tona, uz potencijalnu dodatnu investiciju od 10 milijuna eura mogli bi povećati kapacitet do 30.000 tona gorivog otpada na godinu, a ako se sagrade svi planirani centri za gospodarenje otpadom predviđen je kapacitet od 200.000 tona gorivog otpada na godinu.
– Trebamo se usmjeriti na inicijative sprječavanja nastanka otpada, a plan gospodarenja otpadom treba, kao što je započeto, što je više moguće izdvojiti i reciklirati korisne sirovine. Istovremeno treba izračunati koliki je preostali gorivi otpad koji nije moguće reciklirati. Tek će se tada znati potrebni kapaciteti za oporabu gorivog otpada – poručuju iz Holcima.
Predlažu da svi koji sudjeluju u procesu pogledaju kako se to radi u razvijenim europskim zemljama, kao što je Austrija, koja upotrebljava 90 do 100 posto energije iz otpada, da bismo proizvodili čim manje otpada, čim više reciklirali i na kraju na najprihvatljiviji način zbrinjavali ostatak koji nije moguće ni reciklirati ni izbjeći. Iako oba koncepta planiraju odvojeno prikupljanje i obradu otpada prije odlaganja, prema riječima konzultanta i poznavatelja materije Marijana Galovića infrastrukturna razlika ta dva plana je u decentralizaciji postrojenja za sortiranje otpada i manjih kompostana za kompostiranje odvojeno prikupljenog otpada, što je u starom planu bilo zanemareno.
– Ekonomika gospodarenja otpadom prilično je jednostavna: što se više otpada odvoji to je manji trošak nje-gove obrade za građane. Zbog toga je bitno ne predimenzionirati postrojenja za obradu – smatra Galović.
HDZ i SDP navijaju za svoje župane Županijama je, kako tvrde pojedinci, u interesu da u CGO ide što više smeća, kako ne bi bankrotirali jer što se više smeća šalje u centre, to se više njima plaća. Da Dobrović nije išao na tako veliko smanjenje kapaciteta, kažu, možda ovakvog negodovanja ne bi bilo.
Iz Ministarstva zaštite okoliša može se čuti da su promjene proizašle iz primjedbi EK-a na stari Plan: prekapacitiranost centara za gospodarenje otpadom, naopako se razvijao sustav gospodarenja otpadom, loš sustav sprječavanja nastanka otpada, generalna neambicioznost itd. No EK nije poštudio ni Dobrovićev plan: nema detaljniju analizu statusa trenutačnog sustava gospodarenje otpadom, ne daje na uvid ni obrazac prema kojem bi se dogodila tranzicija u novi sustav, nejasne su baze za određene brojke itd. Protiv njega je i SDP, što neki pridaju u prilog tezi da najveće stranke pogoduju županima koji žele graditi prekapacitirane centre, a na noge su se digla i razne interesne udruge, poput HGK i HUP-a, Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom (HUGO) s vrlo sličnim prigovorima onima iz EK-a.