Home / Edukacija i eventi / Treba uvesti praktičnu i kreativnu nastavu

Treba uvesti praktičnu i kreativnu nastavu

U današnje perspektive mogu reći da smo nekad u školi učili previše općenitih stvari. Dobra je što smo u srednjoj školi imali mnogo praktičnih i interesantnih radionica, od nekih tehničkih gdje smo sami kreirali i sastavljali neke jednostavne proizvode pa do mnogo interesantne i kreativne nastave u prirodi. Danas kad je gotovo sve dostupno na internetu, učitelji i profesori u školi trebali bi biti korektori znanja, usmjeravati djecu, pratiti i otkrivati njihove prave afinitete te ih učiti i pripremati za život i rad u realnim okolnostima. Čini mi se da su i danas, na svim razinama izobrazbe, prisutna ista dva velika problema; uči se preopširno, buba se napamet pa nema mogućnosti i prostora da djeca sama zaključuju i budu kreativna i, usko povezano, polako izumiru strukovna znanja i zanimanja.

Najviše pamtim vrijeme tzv. Šuvarove reforme. Upisao sam tad prestižnu matematičko-informatičku srednju školu i na taj način, u pravom trenutku, ostvario ono što sam želio. To je usmjerilo moju budućnost. Treba mijenjati cjelokupan proces, a ne dijelove sustava. Programskom reformom treba osigurati potrebna znanja i razvoj osobnih vještina. Svatko tko želi upisati fakultet treba biti svjestan svojih vještina i ograničenja te znati čime će se baviti u budućnosti. Nužno je promijeniti način rada učitelja i profesora. Oni trebaju biti učitelji i autoriteti, a ne javni službenici kojima je sve zadano. Sustav obrazovanja koji teži uniformnosti oduzima kreativnost, motivaciju i osjećaj vlastite vrijednosti.

Potrebno je bolje usklađiti obrazovni sustav i poslovni sektor i tu još uvijek ima mjesta za napredak. Kvalitetno obrazovanje nužno je usmjeriti na učenike i studente kao na aktivne subjekte te im ono, kao budućim stručnjacima, mora omogućiti stjecanje trajnih i uporabljivih znanja i sposobnosti potrebnih za rad u njihovoj struci. Velika prilika je u interdisciplinarnom pristupu učenju različitih sadržaja te u povećanju interesa učenika za takozvana područja STEM. Upravo zbog toga već dugi niz godina Pliva konstantno surađuje s akademskom zajednicom i brojnim fakultetima kako bi pridonijela boljoj i usmjerenijoj edukaciji.

Iz svojega prethodnog školovanja vrlo dobro pamtim sve one učitelje, nastavnike i profesore koji su me posebno inspirirali i nakon čijih sam predavanja osobno rastao i mijenjao pogled na svijet oko sebe. Vjerujem da bi naš školski sustav bio znatno unaprijeđen kad bi uloga i metode rada tih, po ocjenama učenika i studenata najboljih predavača, bili posebno promicani i, zašto ne, dodatno vrednovani. Kad govorimo o očekivanjima na MBA studiju, bila su velika, u skladu s mojim ogromnim apetitom za nova znanja u za mene novom području, kako bih se mogao brže uklopiti u zahtjeve modernoga korporativnog biznisa. Očekivao sam prvorazredno društveno umrežavanje i uistinu sam ga dobio. Priželjivao sam prvorazredne predavače s međunarodnim ugledom i bilo je mnogo takvih tijekom dvogodišnjeg programa. Visoka očekivanja postavio sam i samom sebi.

U početku je na fakultetu sve izgledalo besmisleno… Ne znam bih li mogla izdvojiti jednog profesora koji je predavao s entuzijazmom… I tako je bilo sve do druge godine studija, do kolegija ‘Osnove marketinga’ i profesora koji nisu tražili da budemo slijepi sljedbenici napisanog u knjigama, već da znanje stječemo promatranjem svijeta/tržišta oko sebe i dovodimo ga u odnose predstavljene na kolegiju… Zbog njih sam odabrao smjer marketing. Danas bih promijenila prije svega odnos društva i politike prema učiteljima i profesorima. Taj odnos znači bolju selekciju kadrova u školstvu, priznavanje njihovog rada u financijskom i materijalnom smislu, ravnopravan odnos s učenicima i studentima…

Hrvatski obrazovni sustav daje vrlo mnogo relevantnih teorijskih znanja, a svakako bi ga bilo dobro nadograditi praksama poslovnih škola, koje daju iskustvo i znanje u područjima timskog rada, rada na slučajevima (pa se onda i teorija bolje pamti i primjenjuje), prezentacijskim vještinama, poticanju znatiželje i istraživačkog rada. Sve u svemu, potrebno je više fokusa na razmišljanje, razvijanje i upotrebu vlastitih intelektualnih kapaciteta te kreativnosti na osnovi teorijskih koncepata. Još od završetka studija na Ekonomskom fakultetu u Osijeku željela sam upisati MBA program. Nema bolje investicije od one u znanje i vlastiti razvoj. Pogotovo u današnje vrijeme, znanja nikad nije dosta i to je ono što svakoga tko se otisne tim putem svrstava u neku vrstu elite.

Informatička industrija diktira visoke zahtjeve za kontinuiranom edukacijom i usavršavanjem, kako u tehnološkim znanjima, tako i u općim poslovnim vještinama. Da bismo ostali korak ispred konkurencije, prisiljeni smo efikasnije i racionalnije od drugih upravljati raspoloživim resursima. Ako se i sâm ne educiram, s ranije stečenim znanjima teško mogu pratiti tržište, te sam tražio odgovarajući obrazovni koncept. Cotruli E/MBA bio je u užem izboru, a na preporuke kolega, i moja konačna odluka. Već prvi predavač ispunio je očekivanja.