Najbolje poslovne škole

U natoč stalnim promjenama uvjeta natjecanja na tržištu rada i sve žešće konkurenciji, pogotovo za bolje plaćene poslove, MBA programi i dalje figuriraju kao jedna od najvažnijih stavki bez kojih profesionalni životopis jednostavno nije dovršen, a karijera u poslovnom svijetu zaokružena. Što više, za mnoge stručnjake za ljudske resurse završeni MBA još je sveto pismo bez kojega se kandidata ne razmatra ozbiljno. Snaga tog programa osposobljavanja za poslovni svijet proširila se u međuvremenu i na radna mjesta koja nekoć nisu uključivala potrebu za razumijevanjem kako funkcionira tvrtka. Lako za doktorate, magisterije, jezike, volontiranje, tečajeve, radionice i seminare, titula MBA otvara vrata i započinje svaki razgovor za upravljačka mjesta u organizacijama, ali sve više i ona koja posredno uključuju odgovornost za rad drugih ljudi. Stručnost je izvrsna, stručnost s MBA diplomom još je bolja.

Drugim riječima, diplomirati je u današnjem svijetu tek početak, a program MBA obično je logičan nastavak koji bez obzira na neprekidno pomicanje letvice za mlade aspirante u poslovnom svijetu i dalje figurira kao jedan od osnovnih preduvjeta za relevantnu karijeru. Osim klasičnih oblika obrazovanja MBA je prva sljedeća velika obrazovna tradicija na Zapadu koja uvelike određuje širu privlačnost i ugled poslovne škole, stoga različita rangiranja najboljih na svijetu, koja katkad poistovjećuju MBA program s poslovnom školom, još imaju veliku težinu i znatno utječu na odabir mnogih polaznika.

Rangiranja poslovnih škola već dugo izazivaju prijepore i kritike, no većina se svodi na dva osnovna smjera: previše su zapadnocentrična i/ili ne uzimaju u obzir šire kriterije pri određivanju atraktivnosti pojedinih obrazovnih institucija. Najpopularnije rang-liste najčešće su proizvod uglednih poslovnih medija poput Financial Timesa, Forbesa i Bloomberga, a s obzirom na to da su pri vrhu obično uvijek isti natjecatelji koji se samo mijenjaju za mjesta, kritike donekle imaju osnova. S druge strane, zapadne škole, istini za volju, imaju najsnažniju i najdužu tradiciju, što donekle opravdava njihovu uvjerljivu dominaciju i nedostiznost novijim igračima na tom području. Osim toga, na američke škole prvi put na FT-ovoj rang-listi otpada manje od 50 posto svih rangiranih škola (47 škola iz Amerike, najviše zahvaljujući novim igračima iz Azije, kojih prije 18 godina uopće nije bilo na listi), što upućuje na sigurno mijenjanje trenda.

Prema aktualnoj rang-listi britanskog Financial Timesa, možda i najrelevantnijoj, trenutačno je najbolje mjesto za pohađanje MBA programa francusko-singapurski INSEAD, koji se do vrha uspeo prvi put u povijesti, odnosno u 18 godina koliko britanski dnevnik izrađuje rang-listu najboljih MBA programa. Iako je uvijek bio pri vrhu, ali nikad više od četvrtog mjesta, za prvo se morao hrvati s titanima poput LSE-a, Harvarda, Whartona (University of Pennsylvania), Stanforda, Columbije, Berkeleyja i drugih; uspjeh je utoliko veći jer je to jedini program MBA kraći od dvije godine (deset mjeseci) koji se našao na prvome mjestu te rang-liste.

U svijetu rangiranja poslovnih škola promjena na vrhu velika je stvar zato što se škola s kampusima u Francuskoj, Singapuru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima tradicijom (osnovana 1957.) i resursima ne može ni izdakla uspoređivati s etabliranim konkurentima. Usprkos tome mladić među poslovnim školama ima impresivne rezultate prema najvažnijem kriteriju za utvrđivanje atraktivnosti MBA programa – radnim mjestima, odnosno plaću polaznika nakon završetka programa. INSEAD-ovi ‘učenici’ zauzimaju visoke položaje u tvrtkama kao što su McKinsey, BCG, Bain, Amazon i Accenture, s time da je broj njihovih polaznika na čelu najvećih europskih uvrštenih tvrtki najveći (desetak CEO-a i devet šefova tvrtki na rang-listi Fortune 500).

Prosječna je plaća polaznika tri godine nakon završetka programa 166 tisuća dolara (manje od Harvarada, Whartona, Stanforda, Columbije i Berkeleyja) i u prosjeku je za 96 posto viša nego prije upisa programa. Premda je INSEAD prema oba ta kriterija slabiji od nekih drugih škola na rang-listi, za ukupni plasman uzima se u obzir mnogo kriterija, kao što su plaće prije i poslije, vrijednost za novac (cijena programa, drugi troškovi, financijska pomoć za polaznike), raznolikost zapošlenika, članova odbora i studenata te znanstvena težina predavača (objavljeni radovi). Ipak, u cjelokupnom zbroju podaci o plaću uvjerljivo su najvažniji kriterij za FT, ali i druge kreatore rang-lista.

Bloomberg Businessweek ima odvojene rang-liste za američke i međunarodne MBA programe; u SAD-u je predvode Harvard, Booth, Kellogg (Sveučilište Northwestern), Sloan (MIT – Massachusetts Institute of Technology) i Wharton, a najbolji je međunarodni MBA program na poslovnoj školi Ivey Sveučilišta Western Ontario u Kanadi; slijede London Business School, INSEAD, IE iz Madrida te IMD iz Lausanne. Rang-listu najboljih poslovnih škola časopisa Forbes predvodi Stanford, a prate ga Harvard, Kellogg, Columbia i Tuck (Sveučilište Dartmouth). Među često je spominjanim listama i U.S. News & World Report, prema kojem najbolje poslovne škole imaju Harvard, Stanford, MIT, University of Pennsylvania i University of Chicago. Kao najvažnije uglavnom se uzimaju ona FT-a, Bloomberga i U.S. Newsa, posebice s obzirom na to da većina drugih uglavnom oponaša te uz neznatne razlike u plasmanu škola.

Kad je riječ o osnovnim kriterijima, kvaliteta radnog mjesta i visina prihoda imaju uvjerljivo najvažniju ulogu i za većinu potencijalnih polaznika najvažniji su faktor pri odlučivanju. Visoka cijena programa sama po sebi nema toliku težinu upravo zahvaljujući takvim listama koje u obzir uzimaju konkretnu isplativost pohađanja pojedinih programa MBA. Badava ime škole i plaćeni iznos ako poslije toga ne možete naći odgovarajući posao i plaću. Kako objašnjava Bloomberg, većina ispitanih polaznika nema nikakvih problema u nalaženju radnog mjesta nakon završetka programa – 88 posto vlasnika titule našlo je osjetno bolje plaćen posao u tri mjeseca nakon završetka programa. Neposredan rast prosječnog prihoda u odnosu na razdoblje prije pohađanja programa MBA iznosi 81 posto, ali nakon šest do osam godina nakon stjecanja titule penje se za još 64 posto, na 169 tisuća dolara na godinu.

Vrlo je zanimljiv podatak da samo četiri posto diplomaca traži karijeru u poduzetništvu (pokretanje vlastitog posla) u usporedbi sa 60 posto koji poslije programa MBA rade u tehnologiji, financijama i konzaltingu. Jednako tako, pokazuju Bloombergov podaci, programi MBA zasad ne ‘hrane’ neke od najperspektivnijih industrija kao što je zdravstvo (samo pet posto odluči se za taj sektor). Koliko se god raspon traženih vještina, znanja i iskustva širio, očito je da MBA ostaje jedna od najvažnijih stepenica prema upravljačkoj karijeri. Poznato ime institucije svakako je u globalnim okvirima ključan preduvjet za isplativost ulaganja u program MBA, no INSEAD-ov primjer pokazuje da kvalitetna razrada šire usluge (mreža polaznika, globalni domet škole i traženje posla polaznicima) može visoko lansirati i one škole koje se tradicijom i resursima do jučer nisu mogle natjecati.

Za razliku od mnogih lista i rangova, te se temelje na jasnim, konkretnim i izračunljivim parametrima, što znatno olakšava odabir zainteresiranim polaznicima. Pohađanje programa MBA izravno je ulaganje u karijeru, stoga ako poslije ne zarađujete mnogo više, ulaganje nije bilo isplativo, odnosno škola očito nije obavila svoj posao.