Kazna od 13 milijardi eura sitnica je prema dobiti od godina poreznog muljanja

Borba protiv kroničnih poreznih muljatora u Europskoj uniji dobila je dosad najveću žrtvu, smjernu američku tvrtku imena Apple koja će zbog rekordne kazne postati primjer za druge. Kao i toliki drugi globalni igrači, tehnološki je div godinama iskorištavao blagonaklonost irske države i plaćao uvredljivo smiješne poreze, a zemlja je to doživljavala kao element svoje ‘konkurencnosti’, slično još nekim članicama EU. Iako se na takvu praksu dugo zapravo zatvaralo oči, slabašna europska ekonomija i opći manjak novca u državnim blagajnama utjecali su na polaganu promjenu razmišljanja u mnogim europskim prijestolnicama. Bruxelles je tako u zadatak dobio ozbiljno bavljenje blago rečeno sumnjivom poreznom praksom u nekim svojim članicama, među kojima se obično ističu Luksemburg, Irska i Nizozemska kao prvakine čudnovate računovodstvene prakse koncipirane kao parazitiranje na drugim članicama. Sva dobit ostvarena na europskom tržištu prijavljivala se u ‘sjedištu’ u Irskoj koje postoji samo na papiru, zaključila je Europska komisija u slučaju Apple. Iako je trajala dobre tri godine, Komisijina istraga iznjedrila je kvantitativno povijestan rezultat: Apple će morati dobrohotnoj irskoj državi vratiti oko 13 milijardi eura nelegalnih ‘subvencija’, odnosno onoga što se službeno smatra nezakonitom državnim pomoći (prema Financial Timesu, riječ je o iznosu prije kamata). Još konkretnije, Komisija je zaključila kako su ‘porezne olakšice’ omogućene jednoj od najbogatijih i najmoćnijih tvrtki na planetu bile nedopustive i suprotne pravilima zajedničkog tržišta. U osnovi, odluka se temelji na ključnom elementu, da je Apple imao povoljniji porezni tretman od drugih tvrtki.

Apple je još tijekom vladavine velikog maga Stevea Jobsa bio poznat po manjku brige za šire društvo, a čini se da njegov nasljednik Tim Cook dijeli tu filozofiju s obzirom na to da je istragu potaknutu plaćanjem komično malih poreza nazvao ‘političkim sranjem’ i najavio žalbu na eventualno negativan ishod istrage. Inače se trsi dokazati kako Apple plaća mnogo poreza, pritom uvijek zaboravljajući nekih 200 milijardi dolara koje drži na računima izvan SAD-a kako bi izbjegao plaćanje poreza za repatrijaciju dobiti. Cook, naime, želi sâm odrediti što je poštena količina poreza, kao i toliki drugi. Jednako su nezadovoljni u irskoj vladi jer država odavno temelji dio svoje probitačne konkurencnosti na razumijevanju s probranim tvrtkama iz tehnološkog sektora. Primjerice, Apple je u Irskoj plaćao porez prema stopi nižoj od 1 posto (riječju: jedan) na puste milijarde eura prihoda, što je uistinu velikodušno od države i golica maštu svim građanima i tvrtkama koji svoje poreze mjere u dvoznamenastim postocima i ne nailaze na ovakvu susretljivost države. Nije, jasno, Irska posebno slaba na momke iz Cupertino, za svoju poreznu uviđavnost dobiva četiri tisuće izravnih radnih mjesta i 2500 tisuće povezanih. – Važno je da ljudi shvate kako nije bilo nikakvih specijalnih dogovora s Irskom. U 35 godina, koliko smo ondje, samo smo poštovali zakone – komentirao je Appleov šef financija za Financial Times Luca Maestri.

Maestri je valjda plaćljivim glasom objasnio i kako su korporativni porezi znatno rasli s godinama, no propustio je spomenuti da je rasla i dobit njegove tvrtke, kao i da efektivno plaća jedna jedan posto. Načelna korporativna stopa od 12,5 posto istopi se kroz nešto što se zove ‘dvostruki Irac’. Kako objašnjava lanjsko izvješće američkog Senata, ta strategija zahtijeva da neka američka tvrtka pripiše dobit svojoj irskoj podružnici, onda uspostavi drugu irsku podružnicu koja se vodi s Britanskih Djevičanskih Otoka ili nekoga drugog poreznog utočišta bez korporativnog poreza. Prva podružnica zatim plaća tantijeme drugoj i prijavljuje te uplate kao porezni odbitak u Irskoj. Stvarno, vidi se da nije riječ o nekoj prljavoj raboti i jasno je zašto na kraju porez ispadne između simboličnih 0,005 (porezna stopa za Apple 2014.) do jedan posto. – Države članice ne mogu davati porezne olakšice pojedinim tvrtkama, to je protuzakonito prema pravilima o državnoj pomoći – kratka je i jasna bila povjerenica za tržišno natjecanje Margrethe Vestager.

Irski ministar financija Michael Noonan ponovio je nakon objave rezultata istrage svoje protivljenje takvom zaključku i najavio irsku žalbu. – Duboko se ne slažem s Komisijom. Ova odluka ne ostavlja mi drugi izbor nego tražiti od Vlade odobrenje za žalbu. To je nužno radi obrane integriteta našega poreznog sustava, omogućavanja porezne sigurnosti poduzećima i sprečavanja petljanja europskih pravila o državnoj pomoći u pravo suverenih država – ispunio je Noonan svoju sažetu izjavu neoriginalnim objašnjenjima.

Istraga je pokazala da Apple dobiva tretman koji druge tvrtke nemaju, a floskula o agresivnoj Europskoj uniji ovaj put nimalo ne drži vodu. Suverenost ne može biti faktor u proceduri na koju je Irska kao članica Europske unije pristala prihvativši pravo Komisije da regulira zajedničko tržište prema zajedničkim pravilima (porezna praksa sasvim je očit oblik državne pomoći). I u Appleu nisu imali izbora doli posegnuti za uobičajenim praznim frazama kojima je cilj opravdati sramotnu praksu. Komisijina istraga nije o tome koliko poreza plaća Apple, nego o tome koja vlada taj novac ubire. To će duboko i štetno utjecati na investicije i otvaranje radnih mjesta u Europi, izvukao je Apple stare asove iz rukava. Začuđuje samo što nije ustvrdio da porez ne želi plaćati jer ga irska država ionako troši neefikasno, na političare i uhljebe. Priča u ovom slučaju ne ostavlja nedoumice, u pitanje se ne dovode podaci i teze na kojima je Komisija donijela taj zaključak, nego logika samog zaključka. Kad je riječ o redu veličine, Apple je jedna od najmoćnijih tvrtki na planetu zbog čije snage i mogućnosti mnoge vlade nisu sposobne reći ‘ne’. S druge strane, Europska unija jedinstven je tržišni sustav od pola milijarde potrošača i takav je, čak i oronuo, još važna stavka bilanci multinacionalnih tvrtki, a to ipak uravnotežuje borbu.