Hrvatska može postati sjedište europske poduzetničke agencije

Hrvatska može postati sjedište europske poduzetničke agencije. Dok predsjeda Europskom unijom, svaka zemlja to iskoristi za guranje nekoga svog cilja, a mi ćemo upravo 2020. imati spremnu svu infrastrukturu i podlogu za guranje priče o poduzetničkoj agenciji.

SEECEL je pomalo samozatajan, mnogi ne znaju što točno radi. Osnovan je na zahtjev osam zemalja jugoistočne Europe kako bi se stručnjaci u regiji mogli na jednom mjestu posvetiti stvaranju poduzetničkih pismenih društava, odnosno uklapanju poduzetničkog promišljanja u obrazovni sustav. Bavi se definiranjem onoga što u obrazovnom sustavu mora ući kao sadržaj koji dosad nije postojao, a da bi se pritom osigurao dugoročan efekt. Riječ je o ekspertizi koja se bavi definiranjem, primjenom i mjerenjem programa poduzetničkog obrazovanja unutar obrazovnog sustava, što uključuje nastavnike, program, škole i sve ostale dionike procesa. Važno je napomenuti da se i školski menadžment mora promijeniti jer da bi škola kao jedinica promjene postala poduzetna, mora se mijenjati i menadžment. Osim što radimo s provedbenim sustavom, školama, surađujemo institucijama poput ministarstava te pripadajućim zavodima, agencijama i organizacijama koje podupiru poduzetnike kako bismo stvarali društva koja će početi razmišljati poduzetnički; primjerice, ako netko ima dobru poduzetničku ideju, kako mu pomoći i dati krila. Treći je element našeg rada osmišljavanje dugoročne razvojne politike koja tomu pridonosi.

To nas dovodi do sljedećeg pitanja: koji su dosad SEECEL-ovi konkretni doprinosi u Hrvatskoj? Prvo, Hrvatska je zahvaljujući SEECEL-u postala prepoznata u Europskoj uniji kao dom ekspertize u učenju za poduzetništvo, što potvrđuju sva najnovija izvješća prema kojima je to najnaprednije područje. To dokazuje i podatak da je hrvatski poslanik u sklopu mreže SME Envoy Europske komisije zadužen za koordiniranje tog područja. Kad je riječ o koristi za jugoistočnu Europu, zemlje osnivačice uspjele su svoje europske financijske omotnice usmjeriti u tom pravcu, što znači da su veliki projekti danas na tim područjima. U Hrvatskoj je u sedam različitih institucija uvedeno učenje za poduzetništvo prema SEECEL-ovu planu, uključujući 12 škola, četiri fakulteta, HGK, Agenciju za odgoj i obrazovanje, Centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja i KRUG – udrugu žena poduzetnica. Primjerice, škola u Brešovcu Orešovečkom povlači novac za stvaranje poduzetničkog ekosustava s lokalnim poduzetnicima i razvojnom agencijom, a u Zadru su na Sveučilištu za sve studijske grupe kao ključnu kompetenciju uveli poduzetničko učenje, što je prepoznato kao primjer najbolje prakse. To je preduvjet za ulazak u bilo koji ozbiljniji projekt u međunarodnim okvirima.

Ti su projekti financirani europskim novcem? Da, izravno iz europskih fondova, s time da to nije novac iz nacionalnih financijskih omotnica, nego iz sredstava namijenjenih regionalnoj suradnji. To je vrlo važan podatak zato što obično iz omotnice novac dobivaju Svjetska banka, OECD, UNDP. Ovo je prvi put da ga je uzelo neko tehničko tijelo. Za sadržaj smo dosad dobili sedam milijuna eura, 2,8 milijuna za izradu tehničke dokumentacije i nadzor nad izvršenjem gradnje i opremanje do pune funkcionalnosti za novu zgradu na Kajzerici te još 30 milijuna putem strukturnih fondova za infrastrukturno rješenje. To je, inače, i prvi put da je nadzor nad gradnjom projekta potpuno plaćen iz Europske komisije.

Kad smo kod financija, kako se SEECEL financira i koliko ljudi zapošljava? SEECEL je počeo 2009. s jednim i pol čovjekom, da tako kažem; danas je tu 12 ljudi, a financiranje je isključivo projektno, bez opterećenja za proračun, uključujući operativne troškove. Budući da Hrvatska u SEECEL-ovu projektu sudjeluje s 15 posto, hrvatska ekspertiza okosnica je projekta.

Čija je konkretno bila ideja da se osnuje SEECEL? Tko se toga sjetio? Proces je počeo 2007. kad je u sklopu hrvatskih obveza za pristupanje EU primijećeno da na tom području nema dovoljno napretka, ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama regije, zbog čega se rodila ideja o suradnji. Hrvatska je ponudila da bude koordinatorica procesa i za to je dobila punu potporu ostalih država koje su uključene u projekt SEECEL-a i Europske komisije. U tom je trenutku državna tajnica bila Tajana Kesić Šapić koja je preuzela cijeli taj proces, ali mora se reći da je SEECEL bio strateški prioritet svake dosadašnje vlade.

Spomenuli ste da vrlo dobro surađujete s Europskom komisijom, možete li to objasniti? Koji su načini suradnje? U Upravnom vijeću sjede predstavnici, među ostalim, Opće uprave za susjedsku politiku i proširenje i Opće uprave za industriju, poduzetništvo te mala i srednja poduzeća. Suradnja se sastoji od komunikacije o tome kako politiku pretočiti u praksu, pri čemu je SEECEL član mnogih stručnih tijela u poduzetništvu, a Centar je Europska komisija imenovala i kao stručno tijelo koje ocjenjuje napredak zemalja jugoistočne Europe u provedbi Zakona o malim i srednjim poduzećima (Small Business Act for Europe, nap. a.). Uz to, za Europsku uniju izradili smo procjenu u kojoj su fazi uključenja učenja za poduzetništvo sve države članice, na poziv Komisije bili smo u Palestini, davali mišljenja o stanju u zemljama europskog partnerstva poput Moldavije, Ukrajine, Bjelorusije itd.

Nije tajna da SEECEL ima jasnu ambiciju biti europska agencija u Hrvatskoj, o čemu se govori još od osnutka. Koliko je to realno i kad bi se moglo realizirati, kako to mislite postići? U cjelokupnom stvaranju SEECEL-a bilo je nekoliko faza, od toga da je stekao ugled kao respektabilna institucija na svom području preko infrastrukturnog rješenja do priznanja neovisnih faktora. Studija izvodljivosti koja je služila kao opravdanje za novu zgradu, među ostalim, uključuje sadržajni dio koji analizira daljnje mogućnosti. Razvojni dokumenti Europske komisije govore o razvoju poduzetništva kao jednoj od prioritetnih točaka. Strateško je promišljanje da se stvore uvjeti nakon 2020. da SEECEL bude doprinos Hrvatske i regije tim europskim promišljanjima i dokumentima. Svi misle da je dovoljno izraziti interes, sjesti i čekati da se dogodi.

Dobro, što sada treba napraviti za provedbu? Treba netko podnijeti službeni zahtjev, neslužbeno lobirati, koja je procedura da bi jednog dana Hrvatska dobila takvu europsku agenciju? Treba sustavno lobirati na svim razinama. Naši parlamentarci, primjerice, trebaju u razgovorima promicati ideju, ali i sama država treba jasno iskazati interes na razini vlade. Odluku Europske komisije ne može se prejudicirati, no jednom kad je interes otvoreno dan do znanja i stavljen na stol, to ima težinu. Važno je i da imate konkretne rezultate, s čime pregovarati, jer dosad je napravljeno mnogo u tom smislu.

Postoji i sumnja prema toj ideji, jedan je od glavnih prigovora načelnog regionalni karakter SEECEL-a. Proces je stupnjevit, svi bi da se to dogodi odmah, odnosno da Hrvatska sutra dobije agenciju. Europski proračun planira se za sedmogodišnje razdoblje. Prema tome, ako želite pozicionirati svoju ideju, morate razmišljati srednjoročno i dugoročno. Sumnja postoji i ako sada nekog povjerenika pitate može li SEECEL postati agencija, naravno da će reći ‘ne’ jer odgovara za svoj proračun; no razmišlja se i na dulji rok, nakon 2020., kad počinje novo sedmogodišnje proračunsko razdoblje. Važno je već sada reagirati zato što se izrađuju pripreme za sljedeći proračun.

Ali potrebna je i jasna potpora unutar Hrvatske. Pretpostavljam da Vlada i mjerodavne institucije trebaju snažnije promicati tu ideju? Svi se u to moraju uključiti, s time da je vrlo važno imati potporu najviših razina. Moram napomenuti da je dosadašnja potpora uvijek bila maksimalna, ali najodgovorniji ljudi u državi moraju tu ideju početi spominjati na pravim mjestima i u različitim, formalnim i neformalnim prilikama.

Tu vjerojatno pomaže i iznenadno predsjedanje Hrvatske Europskom unijom upravo početkom 2020. Tako je. Dok predsjeda Unijom, svaka zemlja to iskoristi za guranje nekoga svog cilja, a mi ćemo upravo 2020. imati spremnu svu infrastrukturu i podlogu za guranje te priče. Na kraju, treba imati na umu i konkurenciju. Treba naći nešto što je nama važno i donosi nam konkretnu i veliku korist, a što velikim članicama nije dovoljno interesantno da bi nam u tome bile konkurencija. Inače, SEECEL-ova zgrada koja se upravo dovršava projektirana je za priređivanje sastanaka najviše razine, što ide ruku pod ruku s cijelom pričom.