Pogrešno je 17. mjesto Hrvatske prema osvojenim medaljama na OI-ju uspoređivati s 82. mjestom u svijetu prema visini BDP-a. Koliko imamo vrhunskih sportaša, toliko imamo i vrhunskih poduzetnika i menadžera.
O što su sportaši iz Hrvatske na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru osvojili rekordnih deset medalja očekivano je inspiriralo mnoge komentare. U broju osvojenih zlatnih medalja stavljenih u omjer s brojem stanovnika zemlje izbili smo na peto mjesto u svijetu. A kad se uzmu sve medalje, opet smo na visokome 17. mjestu među 207 zemalja.
Do te točke sve je razumljivo. Olimpijske igre su, među ostalim, zamišljene da bar nakratko homogeniziraju stanovnike svake države sudionice. Da vrate bar malo vjere u vlastite mogućnosti. Za slavljenje junaka. I za zaključanje kako im se treba odužiti. Zna se i da ta euforija traje najdulje tjedan dana od završetka igara. Ali ono što nije razumljivo jest uspoređivanje sporta i stanja u društvu u stilu ‘zašto smo prema osvojenim medaljama tako visoko, a prema BDP-u tek 82.’
Pa se tu onda raspredaju mnoge teorije. A zapravo se miješaju kruške i jabuke. Potpuno je pogrešno uspoređivati broj osvojenih medalja na Olimpijskim igrama s redoslijedom u razini BDP-a, konkurentnosti, inovativnosti, produktivnosti… Da bi se uspoređivali sport i ekonomija, primjeri radi, trebalo bi vidjeti kako sport u Hrvatskoj stoji u odnosu na druge zemlje prema sasvim drugim pokazateljima od broja medalja. Primjerice, prema broju djece uključene u sportske klubove. Koliko je mladih u temeljnim sportovima kao što su atletika, plivanje ili gimnastika? Koliko se troši na najmlade kategorije? Kakva je kvaliteta trenera kadra u usporedbi s drugim zemljama? Koliko bazena, atletskih staza, gimnastičkih dvorana… imamo na 100.000 stanovnika? Vrlo bismo vjerojatno dobili usku korelaciju s razinom BDP-a.
Vratimo se na usporedbu s osvajačima medalja. Hrvatska ima osvajača zlatne medalje u gadašnjim glinjenih golubova i zlatne bacačice diska i koplja. Pobjednici nisu rezultat sustava rada, nego spletne okolnosti i upornosti pojedinaca i njihove bliže okoline. Oni su darovite, uporne iznimke kojima su se stvari poklopile.
Takvih pobjednika ima mnogo i u hrvatskom biznisu. Rimac automobili pobjednici su u konkurenciji najbržih električnih vozila. Tvrtka Šestan-Busch iz Preloga među tri je najbolja svjetska proizvođača vojnih kaciga. Dok-Ing svjetski je prvak u proizvodnji i prodaji strojeva za razminiranje. Oprema-uređaji iz Ludbrega u svjetskom su vrhu u proizvodnji uređaja za točenje piva. Isprava svim sličnim nišnim ‘osvajačima medalja’, kojih u Hrvatskoj ima na desetke. Svi oni nastali su izvan sustava koji bi poticao njihove izvozne uspjehe. Kao i u sportu, riječ je o talentiranim, upornim pojedincima i skupinama.
