Propis EU o oznaci izvornosti vina loš je i treba ga mijenjati

Obratili su mi se neki hrvatski vinari koji imaju problem s dobivanjem geografske zaštićene oznake izvornosti. Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo Hrvatskoga centra za poljoprivredu, hranu i selo odbijaju im dati tu oznaku jer imaju vinograde na jednom području (i za to područje i traže oznaku izvornosti), a grožđe u vino prerađuju stotinjak kilometara dalje. U Zavodu se pozivaju na Uredbu (EU) 1308/2013. i tvrde da se i proizvodnja grožđa i prerada u vino moraju obavljati na istom području.

Tako su neki vinari koji su željeli ostati anonimni podnijeli zahtjev za zaštićenu oznaku izvornosti njihova područja. Imaju velike vinograde, a ubrano grožđe prevoze na mjesta u kojima žive i koja su udaljena stotinjak i više kilometara od vinograda te ga ondje prerađuju u vino. Veliki su zaljubljenici u vino, ponosni na svoj proizvod i uvjereni u njegovu kvalitetu. Dali su mi da ga kušam, no iskreno, cijenjeni čitatelju, iako sam ispio sve čaše, nisam kompetentan ocjenjivati ga. Djelovali su samouvjereno govoreći o svom proizvodu i uspjevaju ga prodati, pa pretpostavljam da proizvode kvalitetno vino.

Ipak, Zavod je nepustljiv. Kaže da prema propisima EU, ‘vina u Republici Hrvatskoj mogu nositi naziv zaštićene oznake izvornosti (ZOI) ako 100 posto grožđa za proizvodnju tih vina potječe isključivo sa zemljopisnog područja kojim je određen taj ZOI. Vino sa ZOI-ja proizvodi se na zemljopisnom području kojim je određen taj ZOI, poručuju iz Zavoda.

To su nam potvrdili i u Predstavništvu Europske komisije u Hrvatskoj. U čl. 92. st. 1. uredbe EU piše: ‘Kvaliteta ili svojstva proizvoda u ključnom su dijelu ili isključivo rezultat utjecaja posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine. Grožđe od kojeg se proizvod proizvodi potječe isključivo s toga zemljopisnog područja. Proizvodnja vina obavlja se na tom zemljopisnom području.’ Vinari zbog toga s pravom negoduju. Posjetio sam ih trojicu u proteklih mjesec dana, smatraju da Zavod griješi u vezi s tim, da je birokratiziran i propise tumači pogrešno. Međutim, kad sam pogledao papire i propise, morao sam svoj trojici reći da se zapravo nemaju razloga ljutiti na Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo jer on zaista radi u skladu s propisima Europske unije.

Druga je stvar što je taj propis uistinu besmislen, što su potvrdili i drugi vinari koji imaju vinograd i prerađuju grožđe u vino na istom području, dakle nemaju tih problema. Htio sam kao laik od njih saznati gube li se možda tijekom transporta ta zemljopisna svojstva ili možda klima drugog područja utječe da se ona izgube ili oslabi. Kažu mi da to nema veze jer grožđe iz nekog područja ima svojstva tog područja bez obzira na to gdje ga prerađivali u vino.

Iako laik, to sam i pretpostavio, no kad to kažu majstori zanata, onda je to to. Stoga ova kritika nije upućena našem Zavodu, koji je samo radio prema vrijednim propisima EU, nego upravo prema mjerodavnima u EU koji su donijeli takvu uredbu. To je još jedan dokaz da ni EU nije imun na birokratsku nesuvislost, pa apeliramo da promijeni tu odredbu, odnosno da se izbriše uvjet da se vino mora proizvoditi na području na kojemu je vinograd.

Iako je u priči o vinarima koji ne mogu dobiti oznaku izvornosti određenoga područja kritika upućena EU zbog loše riješenog propisa o dodjeli oznake izvornosti, nije nađem podsjetiti vinare da se uvijek mogu obratiti Europskoj komisiji. Iz njezina predstavništva u Hrvatskoj poručuju vinarima da ako imaju prigovor na to kako mjerodavne hrvatske ustanove tumače zakonodavstvo EU, mogu se požaliti Europskoj komisiji ispunjavanjem online formulara koji je dostupan na http://ec.europa.eu/atwork/applying-eu-law/complaint_form_hr.htm. Međutim, u ovom slučaju mi upućujemo prigovor zbog lošeg propisa, a ne bi bilo z gorega, bez obzira na to što u Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo ništa nisu krivi, da iz te ustanove predlože Bruxellesu izmjenu propisa. Ako se ne pokuša, neće se ni promijeniti. Baš kao kad ne uplatite loto…