Hrvatska treba postati lovac na kapital koji bježi od Brexita

Tranzicijske zemlje imaju izniman potencijal ulaganja, posebno u postojeće nekretninske plasmane i restrukturiranje loših kredita. ‘Headhunteri’ već u srednjoj Europi traže kadar s iskustvom u rubnom dijelu istočne Europe. Izglasavanjem izlaska Velike Britanije iz EU svijet ulaganja i financija, posebno sektor nekretninskih ulaganja, ušao je u fazu postbrexita. Unija se uspavala i većina je tržišta inertna, bar kad je riječ o političkim okvirima, jer se i dalje temelji na aspektu stabilnosti. Sigurni su profiteri zbog Brexita (uz pretpostavku da EU ne uđe u fazu nestabilnosti) Pariz, Frankfurt i Dublin. Prva dva zbog prirodne prisutnosti kapitala, banaka i fondova te jakoga, likvidnog nekretninskog tržišta, a Dublin zbog toga što je već više puta pokazao viziju i političku domišljatost kako iskoristiti makroekonomske prilike koje mu se otvaraju. London će ostati megamagnet za ulaganja zato što je London, ali drugi britanski gradovi polagano će gubiti atraktivnost. Istraživanje Ernsta Younga o atraktivnosti Ujedinjenoga Kraljevstva u 2015. kao najveći argument ulagača sa 72 posto navodi pristup zajedničkom tržištu, a već samim raspisom referenduma 31 posto investitora izjasnilo se kako će zamrznuti daljnja ulaganja do njegova ishoda.

Rezultat referenduma proizvodi fazu nestabilnosti koja bi mogla potrajati i do dvije godine nakon što britanski parlament aktivira članak 50. Lisabonskog ugovora. Već je nesigurnost ishoda redefiniranja odnosa s EU, osim onih u London, izazvala premještanje drugih britanskih ulaganja. Financijski i osiguravajući sektor u Velikoj Britaniji stvaraju oko sedam posto BDP-a, a u Njemačkoj i Francuskoj između tri i četiri posto. Financijske institucije koje iz Velike Britanije žele poslovati po Uniji morat će se držati propisa EU, ali kao ne-EU više neće moći iskoristavati britanski utjecaj na Unijine propise koji ih reguliraju. Već je 2013. istraživanje Ipsos Mori otkrilo kako će u slučaju Brexita 38 posto financijskih institucija preseliti dio svojih aktivnosti i radnih mjesta iz UK-a.

Atraktivne postaju mediteranske zemlje ugodne klime, dobre prometne povezanosti i multikulturalnosti, s dobrim pristupom visokoškolovanom kadru koji je sklon višejezičnosti i putovanju uz atraktivnu cijenu rada u financijskom sektoru. Španjolska, posebno Barcelona, i Portugal imaju mnogo predispozicija, no njihovi izgledi slabe zbog političke nestabilnosti. U vrlo je sličnoj situaciji Milano, koji se kao stabilan regionalni financijski centar nalazi u restrukturiranju talijanskih banaka u europskoj postreceskoj eri. Beč će pak uvijek biti stabilan financijski centar i zasigurno može profitirati od premještanja, no također je u fazi umjerene političke nestabilnosti zbog ponavljanja predsjedničkih izbora, ali i perspektive parlamentarnih izbora 2018., koji će biti jako polarizirani.

Postkomunističke zemlje pokazale su veliku spremnost za zakonodavne promjene da bi privukle ulaganja. Slovačka i Češka imaju tranzicijske potencijale, Poljska radi na aktiviranju fondova EU, a baltičke zemlje pokazale su veliku zakonodavnu inventivnost u privlačenju specifičnih gospodarskih grana i ekspatrijata. Međutim, Poljska kao kontaktna zona prema Rusiji nosi rizik, a kapital traži stabilnost. Rumunjska i Bugarska pak nisu zemlje za koje bi financijski sektor do sada bio zainteresiran za naseljavanje europskih centrala. Financijski, tranzicijske zemlje imaju izniman potencijal ulaganja, posebno u postojeće nekretninske plasmane i restrukturiranje loših kredita. Sve je više institucionalnih ulagača gledalo i preuzimalo takve projekte u posljednjih 18 mjeseci predreferendumske faze. Takve se aktivnosti sad intenziviraju. Već su vidljive aktivnosti ‘headhuntera’ koji u srednjoj Europi traže kadar s iskustvom u rubnom dijelu istočne.

Hrvatska do sada nije pokazala ni spremnost ni svoj jest na političkoj razini, ali dok tradicionalno spava, ni ostale zemlje nisu se politički pomakle. Doduše, Rumunjska i Bugarska stabilno privlače ulaganja, što je vidljivo iz toga što novi ‘retailer’ otvaraju franšize ili vlastitu distribuciju u tim zemljama, redovito zaobilazeći Hrvatsku. Međutim, zaobilaze i Srbiju, ali to je zasad logično jer još nije zemlja EU. Hrvatska se mora probuditi kako bi postala mikroodredište za centraliziranje dijela istočnoeuropskih, ali i srednjoeuropskih aktivnosti. Zbog blage klime i mora, a opet blizine planina i uređenih skijališta Slovenije i Austrije, idealna je lokacija za ugodan život. Promjene poreznog okvira prema ‘flat taxu’, jačanje porezne i pravne stabilnosti i dugotrajnosti rješenja u odnosu na tendenciju čestih izmjena normativnog okvira, otklon od javne komunikacije koja banke i financijski sektor smatra krivcima za aktualne probleme neki su od važnih kotačića promjene.