Priprema za vruću jesen – tri knjige za V priču o totalitarizmu

Rumunjski ‘Crveni horizonti’, bjelorusko ‘Rabljeno doba – kraj crvenog čovjeka’ i ruska ‘Zima dolazi’ nisu sadržaj za ljetnu idilu, ali ni stvarnost nakon presude Perkoviću i Mustaču nije idilična.

Lj eto je vrijeme kad knjige, katkad i iz nužde – jer se, srećom, kao ja ovih dana, nalazite na nekomu mjestu bez novina, bez signala i samo katkad s internetom – dobiju prednost pred medijima. I onda se ponovno uvjerite da čak iz nekih relativno starih knjiga možete o sadašnjici saznati više nego iz aktualnih medija. Moja ljetna priprema za spoznaju konteksta, između ljetne presude bavarskoga Višega zemaljskog suda za državni terorizam u bivšoj Jugoslaviji u slučaju Perković – Mustač i jesenskog nastavka priče koji sigurno slijedi, sadržava tri već više puta pročitane knjige koje uvijek iznova pomažu razumjeti neke nove događaje. To su memoarsko-publicistički ‘Crveni horizonti’ bivšega visokog dužnosnika rumunjske tajne policije Securitatea Iona Mihaija Pacepe, koji je još 1978. spektakularno prebjegao u SAD, roman recentne bjeloruske nobelovke Svetlana Aleksijević ‘Rabljeno doba – kraj crvenog čovjeka’ i velemajstorska analiza Putinove vladavine i svojevrsna knjiga upozorenja Garija Kasparova ‘Zima dolazi’. Priznajem, nije to sadržaj za ljetnu idilu, ali ni stvarnost nije idilična.

U ‘Crvenim horizontima’ Ion Mihai Pacepe iz prve ruke, kao jedan od najpouzdanijih obavještajaca rumunjskoga komunističkog lidera Nicolaea Ceaușescua, vodi kroz djelovanje komunističkih lidera i njihovih tajnih službi, kroz njihove tajne operacije. Sjeća se Pacepe i ‘lifestyle’ epizoda. Primjerice, kako demodirani i provincijalni Nicolae dolazi na Brijune u posjet svom idolu Titu i ostaje impresioniran glamurom, osobito s tri Titova Rolls-Roycea i raskošnom jahtom. Odmah su mu, dakako, morali nabaviti Rolls-Royce kojim se vozikao samo po dvorištu svoje rezidencije u Bukureštu. Jahtu nisu stigli nabaviti.

Na jahti su Broz i Ceaușescu dogovarali suradnju komunističkih tajnih službi u operacijama prema Zapadu. I Pacepu i Ceaușescua fascinira Titova filozofija ‘trokuta’ koja podrazumijeva prijateljski osmijeh prema Zapadu, maksimalno uzimanje novca i nedopuštanje ‘onečišćenja’ kapitalizmom. Ceaușescu dotad vjeruje da je vrhunac obavještajne infiltracije ono što on radi: u SAD-u organizira prosvjede potpore rumunjskih emigranata svom režimu. Pritom su svi sudionici eventa agenti ili suradnici Securitatea, a cilj je iznuditi novu američku financijsku injekciju za ‘liberalni’ Ceaușescuov režim.

No Tito je bolji. Otkriva mu kako je premrežio Europu primjenjujući liberalni pristup: poslao je na Zapad radnike (gastarbajtere, nap. a.) koji donose novac, a za njima svoje agente koji otvaraju restorane privlačnih domaćih imena kao Dubrovnik, Split, Balkan koji su obavještajni centri njegove tajne službe. Tako dobiva i novac od Zapada i apsolutnu kontrolu nad emigracijom.

Pacea također navodi mnogo sasvim konkretnih operacija jugoslavenskih i rumunjskih tajnih službi u kojima je i sâm sudjelovao: od otmice političkih emigranata u Belgiji do posebne potpore terorističkim skupinama komunističke provenijencije poput talijanskih Crvenih brigada, njemačke grupe Baader-Meinhof, najpoznatijega međunarodnog terorista Carlosa, Arafatovih islamičkih terorista kojima je pomagala, uvježbavala ih i skrivala Titova Jugoslavija. Činila je to kako bi oslabila kapitalizam, istodobno namijajući Zapadu. Ipak, Zapad je u tom srazu pobijedio. Komunizam je kao sustav formalno propao. Što se događalo poslije, predstavlja iz postsovjetske tranzicijske perspektive novinarka, publicistica i nobelovka Svetlana Aleksijević u romanu ‘Rabljeno doba – kraj crvenog čovjeka’. Dok ga ne pročitate, nemoguće je opisati zašto je to najpoštenije, najdojmljivije, najpreciznije i najtužnije literarno djelo postkomunističke tranzicije, lišeno svake ideologije i svake vrijednosne prosudbe ili apologetike. U njemu nema protagonista koje biste pamtili, nego mnogo glasova koji svojim potresnim životnim pričama svjedoče o tranzicijskom rasulu vrijednosti, kad se na postojecu komunističku društvenu strukturu nakalema lažno tržište…

‘Zima dolazi’ Garija Kasparova pomaže shvatiti što se zapravo dogodilo. ‘Ratio’ šahovskog velemajstora seća kako su komunističke tajne službe (on je usredotočen na ruske službe i na Putina) zapravo kontrolirale tranziciju i s pomoću nje ponovno preuzele potpunu kontrolu. Uspostavile sustav koji opet prijeti… istočnom zimom. Pročitane zajedno, te su tri knjige, čini mi se, dobra teorijska priprema za vruću hrvatsku jesen. Uz nadu da će nas Garijeva zima ipak mimoći.