Spektakularnim uhićenjem njemačkog državljanina na turski zahtjev minister unutarnjih poslova Orepić proizveo je ozbiljne vanjskopolitičke i sigurnosne probleme.
Vjerujem da je i šefa SOA-e Danijela Markića oblio hladni znoj kad je obaviješten o spektakularnoj antiteroričkoj akciji Orepićeve policije. Šuška se, naime, da je taj policijski spektakl, mimo propisane procedure i dobrih običaja, ministar Orepić izveo potpuno na svoju ruku i, ničim izazvan, gurnuo Hrvatsku na prvu liniju sukoba turskog predsjednika Erdoğana s Njemačkom.
Murat Catulay, čije ime javnost ni u kojem slučaju nije smjela saznati, kurdski je aktivist koji je još prije petnaestak godina dobio politički azil u Njemačkoj. Dakle njemački je državljanin. Njemačka država je dakle uvjerena da je zbog svojih političkih stajališta Catulay u Turskoj bio izložen progonu i životno ugrožen. Zato mu je dala državljanstvo, prilikom za ostvarenje profesionalne karijere (stomatolog) i kao Nijemac je bez problema putovao diljem slobodnog svijeta. Unatoč turskim tjeralicama, osobito onima koje posljednjih tjedana požuruje turski predsjednik Erdoğan. Bilo je tako sve dok ga nisu ‘nasurfali’ Orepićevi policajci i krenuli u žurnu akciju.
Catulay je u ekstradicijskom pritvoru, a Hrvatska u velikom problemu. Dakako da članica EU ne može i ne smije izručiti njemačkog državljanina Turskoj. Ali time nužno ulazi u sukob s Erdoğanom, kojem su upravo zahtjevi za izručenje trenutačno glavni aduti ucjena i rasprijevanja sukoba sa Zapadom. Najpoznatiji je slučaj zahtjev SAD-u za izručenje klerika Fet-hullahu Gülena, kojeg je Erdogan proglasio neprijateljem broj 1 i master-mindom državnog udara. SAD dakako neće i ne može izručiti Gülena. No Erdoğan je pokazao koliko je daleko spreman ići u zatezanju odnosa i izazivanju sukoba sa SAD-om na pitanju izručenja kada je prije koji dan njegova vojska opkolila tursku zrakoplovnu bazu Indžirlik, kojom se koristi američka vojska u operacijama na Bliskom istoku i u kojoj drži nuklearnor oružje.
Ne znamo koliko je potencijalnih generatora sukoba s EU i poglavito s Njemačkom aktivirano međunarodnim tjeralicama za Erdoğanovim političkim protivnicima. Jer, dok Erdoğan ne počne te podatke upotrebljavati javno, u sljedećoj fazi sukoba, takve informacije u uređenim državama ostaju unutar sigurnosnog sustava. To ne znači da druge europske policije ne znaju ‘surfati’. No vidjeli smo ovih dana, prema porukama s velikog skupa podrške koji su Erdoğanovi pristalice organizirali u Kölnu, da sultan s Bospora kani ozbiljno uzdrmati Njemačku. Iz njemačke zabrane Erdoğanu da se videovezom obrati skupu vidjeli smo i njemačku odlučnost da ne prihvati njegovu vlast na svome tlu. S obzirom na broj Kurda kojima je Njemačka pružila utočište i Turaka koji tamo žive, izbijanje međusobnih sukoba, koji će dodatno destabilizirati i sigurnosno ugroziti Njemačku, pitanje je dana. Odnosno Erdoğanova plana i odluke.
