Državna komisija odbila je žalbe kandidata na javni natječaj koji nisu mogli predati prijavu elektroničkim putem jer sustav operatera nije funkcionirao. Uputila ih je na pokretanje upravnosudskog postupka. Poduzetnici, prema tome, sada imaju još jednu obvezu: predavati prijave prvog dana natječaja ili uzdati se da poslije toga sustav neće pasti.
U postupku javne nabave naručitelj je u Elektroničkom oglasniku javne nabave oglasio poziv na nadmetanje s dokumentacijom u otvorenom postupku javne nabave. Rok za dostavu dokumentacije za nadmetanje bio je do 9. lipnja 2016. u 9.30 sati. Usljedilo je nekoliko žalbi s praktično jednakim sadržajem i primjedbama koje činjenično uopće nisu sporne. Posljednjeg dana roka za dostavu sustav operatera putem kojeg se dostavljaju ponude u elektroničkom obliku nije funkcionirao. Žalitelji su pravodobno obavijestili i naručitelja i Elektronički oglasnik javne nabave i Upravu za sustav javne nabave Ministarstva gospodarstva RH o nemogućnosti predaje prijave i dokumentacije. Državna komisija žalbe je odbila uputivši nezadovoljne žalitelje na mogućnost pokretanja upravnosudskog postupka. Pri tome je ustvrdila kako, iako nije sporno ništa navedeno u žalbama o nemogućnosti predaje prijave i dokumentacije, naručitelj ne odgovara za operatera, koji nije ni punomoćnik ni agent naručitelja. Dodano je i kako bi u slučaju da je došlo do produženja roka naručitelj bio izložen riziku mogućih žalbi ponuditelja koji su pravodobno predali svoje ponude (tih je ponuditelja četiri i svi su ponude predali dan prije) i njihovih odštetnih zahtjeva. Da cijela stvar nije žalosna, čovjek bi se možda mogao i nasmijati. Dakle, stranke koje su se pouzdale u ono što je objavljeno kao volja naručitelja (uključivo rok za prijavu) i koje su poštovale zakonske odredbe o elektroničkoj komunikaciji sada trpe štetu jer ‘operater nije ni punomoćnik ni agent naručitelja’. Time se očito želi prikazati kako naručitelj ne odgovara za operatera, ali se propušta uočiti kako je nužna posljedica toga da stranka odgovara za operatera, a stranka s operaterom ima još manje veze nego naručitelj.
Naručitelj i Komisija su pogriješili potpuno previdjevši nekoliko nespornih okolnosti. Prvo, postupak javne nabave je upravni postupak, što je jasno propisano u Zakonu o javnoj nabavi (‘Žalbeni postupak koji se vodi prema odredbama ovoga zakona jest upravni postupak’). Ako je tako, valjda je jasno da se primjenjuje institut povrata u prijašnje stanje, a pad sustava kod operatera jest više nego opravdani razlog za propuštanje roka za prijavu. Drugo, s obzirom na to da je isključena mogućnost prijave u ‘papirnatom’ obliku, čak i da se pad sustava predvidio, ne bi ga bilo moguće spriječiti odnosno popraviti, što dovodi do zaključka da se radilo o školskom primjeru više sile koja je spriječila pravodobno prijavljivanje, a naručitelj je o tome bio obaviješten. Da je rok produljen, nitko ne bi trpio štetu (barem ne protupravnu), a sigurno da bi utakmica bila poštenija da su i te prijave prihvaćene. Konkretno, isključeno je nametanje obveze slati prijavu što ranije da bi se time ostvarilo neka prava, jer se time uništava sama bit rokova u pravu uopće.