Interesne skupine Samo jedan konkretan cilj preslaba je platforma za uspjeh na izborima

Obespravljeni, blokirani, ovršeni, opljačkani, siromašni… Ma kako jak zajednički interes imale i ma koliko im brojno bilo potencijalno glasačko tijelo, interesne skupine koje izlaze na izbore fokusirane na rješavanje samo jednog cilja, kao što je Udruga Franak, u politici imaju vrlo kratak rok trajanja. Iznimka su umirovljenici, koji su u petnaestak godina svojim biračima priskrblili dodatnih 40 milijardi kuna.

Udruga Franak nakon nekoliko godina frustrirajuće borbe za prava zaduženih u švicarskim francima izlazi na parlamentarne izbore. Ako je vjerovati ambicijama vodećih ljudi udruge, borbu protiv tzv. nezakonitog poslovanja banaka u Hrvatskoj Franak će tako nastaviti u Saboru. Goran Aleksić, koordinator udruge, dan uoči objave s kim izlaze na izbore rekao je kako nije bitno ništa osim zaštite građana od banaka, loših kredita i previsokih kamatnih stopa te nezakonitih ovrha. Udruga je i okupljena oko te premise i političke ideologije ostavljene su po strani. Neće se baviti nikakvim svjetonazorskim pitanjima, isključivo interesnim, jer su oni, priznaje, interesna skupina. A tako će se postaviti i u Hrvatskom saboru budu li osvojili dovoljno glasova za zastupnički mandat.

Rad u Hrvatskom saboru daleko je više od borbe za prava samo jedne skupine građana i Aleksić je toga svjestan, no na to odgovara kako Franak predstavlja pola milijuna građana Hrvatske koji su žrtve bankarskog sustava i loših kredita te smatra kako se i njihov glas u političkoj areni mora čuti.

Razgovarali smo s nekoliko partnera, a odabrali smo onoga tko je zajamčio da će se najviše boriti za naše ciljeve – rekao je Aleksić.

Može li ta udruga ući u parlament i na temelju samo jedne ideje dobiti mandate, teško je predvidjeti, no dovoljno je pogledati što se dogodilo s predstavnicom udruge Blokirani, Miriam Kervatin, koja je na proteklim izborima bila na listi Domoljubne koalicije. Blokirani su u taj savez ušli radi promjene ovršnog zakona, no njihova predstavnica u VIII. izbornoj jedinici nije prešla prag.

U Hrvatskoj je teško podvući jasnu crtu između interesnih skupina u politici i političkih stranaka. Interesnih je skupina daleko manje, ali je teško reći da su političke stranke cijepljene od utjecaja određenih interesnih skupina, pogotovo onih koji mašu velikim snopovima novčanica, te se prečesto stječe dojam da su i stranke nečije interesne skupine. No suštinska je razlika u tome što interesne skupine u načelu žele utjecati na vlast, a stranke dakako žele biti vlast.

Jedina interesna skupina u Hrvatskoj koja je postala ozbiljan politički čimbenik, oko čega se slaže većina političkih analitičara, jest Hrvatska stranka umirovljenika (HSU), utemeljena prije točno 20 godina.

Jedina uspješna hrvatska interesna stranka je HSU, koja je već petnaestak godina ima široko biračko tijelo i pogoda prave teme koje to tijelo zanima, a to su povrat duga umirovljenicima i pad standarda umirovljeničke populacije – komentirao je politolog Boško Picula.

Cilj HSU-a bio je od početka zaštita prava umirovljenika odnosno povrat uskraćenih mirovina iz razdoblja od 1993. do 1998. godine za tadašnji korpus od 700.000 umirovljenika. HSU je prvi uspjeh doživio na izborima 2000. godine pod vodstvom Rudolfa Mažurana. Premda stranka nije ušla u parlament, postala je najveća neparlamentarna politička opcija. Tek na sljedećim izborima stranka kojom je tada predsjedao Vladimir Jordan ulazi sa tri zastupnika u Hrvatski sabor i u koaliciji s tada vladajućim HDZ-om i Ivom Sanaderom potpisuje se sporazum o isplati duga umirovljenicima.

Mi smo u ovih 15 godina postigli osrednji uspjeh jer, realno, uvijek se može više i bolje. No treba biti iskren i priznati da smo umirovljenicima osigurali 40 milijardi kuna dodatnih prava, što nije mala stvar – kaže Silvano Hrelja, predsjednik HSU-a.

No interesna skupina kao politička stranka ne može dugo ostati nekontaminirana ideološkim i svjetonazorskim pitanjima, bez obzira na to koliko birača istomišljenika okuplja, upozorava Davor Gjenero, politički analitičar. Čak i prvoklasan politički brend nastao oko jedne interesne teme okuplja ljude koji nemaju isti pogled na svijet. Svi se, kaže Gjenero, dijele na konzervativce, ljevičare i liberale, a tu cijela ideja o jednom zajedničkom predznaku pada u vodu jer u politici morate imati i mišljenje i stav i o drugim relevantnim stvarima poput fiskalne, socijalne, kulturne politike, što politički suprotstavljene ljude razdvaja, a ne spaja.

A umirovljeničku biračku bazu bilo je prelako razbiti. Unatoč sporazumu s tadašnjim koaličkim partnerom HDZ-om, HSU se već 2007. ideološki sve više priklanja lijevoj političkoj opciji, a kao odgovor na to na scenu dolazi još jedna umirovljenička stranka iz Splita, navodno pod patronatom, kaže Hrelja, samog Ive Sanadera. Ta je splitska Umirovljenička stranka na parlamentarnim izborima 2007. zbunila birače pa je HSU dobio tek na jedan mandat, jer su se glasovi raspršili. Na izborima 2007. godine glasnogovornik HSU-a bio je upravo Milivoj Špika, danas predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ). Blok je stvorio dodatnu konfuziju 2010. godine, nastavši, priznaje Špika, na nagovor jedne velike stranke desnog centra. I to je bilo dovoljno da se politička ideja oko interesa umirovljenika sroza na borbu dva klana – lijevi i desni.

BUZ 2011. godine nije prešao izborni prag zbog afere oko umirovljenja tadašnjeg predsjednika Lazara Grujića, nakon čega mjesto predsjednika preuzimam ja. Kako sam ideološki bliži desnoj opciji, mi se već 2012. priklanjamo HDZ-ovoj koaliciji svih desno orijentiranih stranaka i na prošlim izborima ulazimo u Sabor. Koliko je naša uloga bila važna, jasno govori činjenica da sam ime Domoljubnoj koaliciji dao ja. Dogovor je bio da nakon parlamentarnih izbora BUZ i dalje štiti prava umirovljenika s pozicije zamjenika ministra rada i socijalne skrbi, no kako Domoljubna koalicija nije mogla činiti vlast bez Mosta, mi smo u toj posljednjih kalkulaciji postali samo statisti, a ne i kreatori politike – kazao je Špika, čija je stranka, nakon Plenkovićeve odluke da HDZ na izbore izlazi sam, ispala iz igre. Kolika je stvarna vrijednost BUZ-a, izbori će pokazati. Na njima će sudjelovati i HSU, koji ostaje vjeran lijevoj opciji te na izbore izlazi u sklopu Narodne koalicije. Mogućnost da BUZ i HSU nađu zajednički jezik i na izborima zajedno predstave interesne svih umirovljenika i Špika i Hrelja odbacuju.

No čak i u takvim okolnostima umirovljenici su uspjeli ostvariti dio svojih zahtjeva. Ako mogu oni, zašto ne mogu branitelji? Ta skupina uvijek je rado koketirala s politikom, najčešće u predizborne svrhe. Vođe najistaknutijih braniteljskih udruga članovi su HDZ-a, tako da ta grupacija nikada nije tajila kojoj je političkoj grupaciji sklonija, što je i kulminiralo 2014. godine početkom prosvjeda u Savskoj koji je trajao gotovo godinu i pol. Cilj je bio jasan, srušiti tadašnjeg predsjednika Ivu Josipovića i premijera Zorana Milanovića. No situacija je danas daleko dramatičnija. Branitelji smatraju da su izdani i od SDP-a i od HDZ-a, a sve su glasnija nagađanja kako će se ovaj put branitelje motivirati da na izborima podrže neko novo političko rješenje. Iako o toj opciji nitko od glavnih aktera na braniteljskoj sceni ne želi javno govoriti, to je nedavno dao naslutiti Đuro Glogoški, predsjednik Udruge stopostotnih invalida Domovinskog rata i voditelj prosvjeda u Savskoj ulici. Nakon što su otvorena poglavlja o pravosuđu tijekom pregovora Republike Srbije s Europskom unijom o pristupanju, što su branitelji protumačili kao veleizdaju, Glogoški je tad rekao da branitelji uskraćuju podršku HDZ-ovoj (i Mostovoj) Vladi, makar je već i tehnička.

U Registru stranaka postoje tri braniteljske stranke, prve je dvije, Braniteljsko-domoljubnu stranku Hrvatske i Aktivne branitelje i umirovljenke Hrvatske, osnovala izvjesna Zlata Halusek 2015. godine. No u oči bode stranka osnovana početkom srpnja ove godine, Hrvatska braniteljska pučka stranka (HBPS), čiji je predsjednik Šefik Orlić, jedan od najaktivnijih prosvjednika iz Savsko i jedan od organizatora skupa potpore ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću. Cilj je stranke, stoji na njenoj Facebook-stranici, animirati sve domoljube, neovisno o tome jesu li sudionici Domovinskog rata, u novoj borbi za ekonomsku slobodu države i njezinih građana – Nas HDZ treba samo u predizborne svrhe, čim osvoje vlast, ruše naša prava, a to je otvoreno radio i SDP. Nikome više ne vjerujemo – tvrdi jedan istaknuti braniteljski aktivist za Lider potvrdivši, tek anonimno, da postoji ideja o braniteljskoj listi za izbore 11. rujna, no nije htio otkriti je li to Orlićeva stranka HBPS ili neka druga neovisna lista.

Kao dobar primjer stranke koja je izrasla na pokretu jedne interesne skupine politolog Picula navodi Živi zid. Živi zid postao je prepoznatljiv kao pokret koji štiti obespravljene građane od deložačije, a svoju je poziciju zacementirao na predsjedničkim izborima na kojima je njegov kandidat Ivan Vilibor Sinčić pomršio račune i Ivu Josipoviću i Kolindi Grabar Kitarović u prvom krugu. Predsjednički izbori pomogli su u profiliranju njihova vođe i samog pokreta Živi zid, što je dobro monetizirano na prošlim parlamentarnim izborima. Iako je osvojen samo jedan mandat, Živi zid dobio je na prethodnim izborima oko 100.000 glasova raspoređenih u nekoliko izbornih jedinica, a ništa manje ne očekuje se ni na predstojećim izborima za parlament – predviđa Picula i dodaje da su se priklonili nekoj drugoj, postojećoj političkoj opciji, već bi bili zaboravljeni, što je zadesilo i Blokirane.

U Registru stranaka nalazi se i nekoliko političkih stranaka koje predstavljaju nezaposlene. U trenutku kad je u Hrvatskoj bilo gotovo 400.000 nezaposlenih, a danas tek 218.000, čini se kako se mogla stvoriti velika i snažna politička stranka na toj ideji, no to se nikada nije realiziralo. Premda postoje i stranke nezaposlenih, one nikad nisu uspjele motivirati i angažirati veći broj birača, a glavni je razlog tomu što čelnici takvih marginalnih političkih opcija ne shvaćaju da se politika mora doživjeti kao profesija odnosno kao zanimanje, ne kao hobi. Njome se treba baviti sustavno, organizirano, trebate neprestano učiti i ulagati u razvoj programa kako biste se nametnuli kao poželjan akter na političkoj sceni – ističe politolog Picula.

Jedina politička opcija koja je na ideji zaštite radnika odnosno rada postigla politički uspjeh jesu Hrvatski laburisti, i to za vrijeme predsjednika Dragutina Lesara, koji je kao bivši sindikalac vrlo dobro poznavao radnička prava, kao i pojam fleksisigurnosti na tržištu rada, mnogo više od vojske političkih kadrova na višim pozicijama. No njegovom ostavkom nakon debakla na izborima za EU parlament stranka se priklonila koaliciji Hrvatska raste. Kako je dvoje od troje njenih zastupnika glasalo za premijera Tihomira Oreškovića znajući da njegovim odlaskom prestaje i njihov mandat, ‘nagrađeni’ su izbacivanjem iz lijeve koalicije pa će na idućim izborima mjesto u Saboru tražiti u koaliciji sa strankom Orah. I ta je politička opcija ustvari interesna, nastala na ideji zelenoga gospodarstva i ekologije, ali i na jakoj prepoznatljivosti bivše predsjednice Mirele Holy. Laburiste i Orah podržat će i sindikalisti Vilim Ribić, Ozren Matijašević i Mario Iveković, no njihovo ime već dugo ne jamči širu političku potporu. Nijedan politički analitičar ne usudi im se prognozirati uspjeh. Političke mrtvace teško je oživiti. A takvi koji nastaju oko interesa tek jedne male grupacije u Hrvatskoj najkraće traju. Ili se stope s dvije političke strukture – lijevom i desnom.