Hrvatskoj je česta praksa da se zakon izbjege, zaobiđe ili barem ublaži toliko da prestane vrijediti. Tako je bilo i s tzv. antipušačkim zakonom, koji se nikad nije ozbiljno poštovao. Iako su ga se na početku svi jako prestrašili. Jednostavno, kazna nije bila dovoljno stroga i prevladala je svijest da se taj zakon bezbolno može zaobići. I kad smo se posve uljuljali u takvu situaciju, Europska unija dala nam je rok do svibnja da uskladimo svoj zakon s pravilima drugih zemalja članica. I tako je naš Zakon o pušenju izmijenjen i postrojen, ali s obzirom na to da još nije poslan u samoraspušteni Sabor, dočekat će novu jesensku političku garnituru.
Prije sedam godina, kad je u Hrvatskoj donesen taj tzv. antipušački zakon, dignula se poprilična hajka i uz mnogo peripetija jedva je proguran. Tada se činilo da ćemo ga se zaista držati. Neko vrijeme čak je vladao prvid da je uveden red, ljudi su stajali i pušili ispred lokala i činilo se da smo jedna od onih uređenih europskih država u kojima ljudi poštuju propisana pravila. S vremenom su se svi opustili i sve se počelo vraćati na staro. Kafići u kojima se ne puši mogu se tražiti svijećom iako je situacija trebala biti obrnuta. Danas je jasno da se provedba Zakona o pušenju pretvorila u farsu.
U gostitelji su još od donošenja Zakona najglasnije prosvjedovali. Zbog krize, zbog gostiju koji su mahom pušači, zbog skupih ventilacijskih uređaja, zbog skupe struje… No učinjeni su neki ustupci, bura se polako stišala i čak 90 posto vlasnika kafića i restorana prihvatilo je mogućnost da se u njihovu lokalnu puši. Zato je potpuno nepušački lokal vrlo teško naći.
Jedan od rijetkih nepušačkih lokala zagrebački je lounge-bar Witness u strogom središtu grada, tik uza Zrinjevac. To je prostor nekadašnjega kulturnog kafića Lažni svjedok u kojemu su se 80-ih i početkom 90-ih okupljali odvjetnici i suci.
– Kad sam odlučio da će moj bar biti nepušački, ljudi su me gledali u čudu. Bili su iskreno zgroženi, sigurni da ću se predomisliti jer ovo je lokal u kojemu se piju kava, kokteli, žestoka pića, u koji se izlazi i navečer. Ipak, nije mi padalo na pamet da se predomislim. Svjestan sam da zbog odluke o nepušenju imam manje gostiju, ali oni koji su izabrali moj bar zaslužuju da im bude ugodno, čisto i svježe. I pušač može uživati i izići van zapaliti cigaretu, ima uređen prostor za to. Nakon 27 godina u ugostiteljstvu u Americi naviknuo sam se na takav način rada, poštujući zakon, koji je u Hrvatskoj potpuno jasan, ništa lošiji nego vani. Za mene je to i poštovanje prema gostu – govori Stipe Špikić, vlasnik Witnessa.
Kad je prije nekoliko godina počeo uređivati prostor, ugradio je i prilično skupu ventilaciju, predviđenu i za prostor u kojem se puši, ali tu opciju nema potrebe upotrebljavati. Kaže da se u posljednje vrijeme svijest gostiju ipak promijenila pa ga više ne zapitkuju da im ipak dopusti pušenje u kafiću.
– Ugostiteljstvo je za mene branša u kojoj gostu treba pružiti maksimum – u usluzi, tretmanu, čistom prostoru i zraku. Ljudi ne razmišljaju kako je konobaru koji deset sati radi u zadimljenom kafiću. To je nehumano, kao što je diskriminirajući i ograđeni prostor unutar kafića u kojemu se može pušiti – kaže Špikić.
