Propust od 11% NAJVIŠI DRŽAVNI SLUŽBENICI DOBIVAJU POVIŠICE DO 1130 KUNA

Najveći kolateralni dobitnici samoraspuštanja Sabora rukovodeći su državni službenici. Sabor nije stigao u zakon pretočiti uredbu koja je istekla 30. lipnja, pa će 71 službeniku porasti plaća za srpanj. I bit će takva sve dok novi saziv Sabora ne prihvati promjenu koeficijenata.

Za 71 rukovodećega državnog službenika srpanj i sezona godišnjih odmora počeli su u blagoj euforiji. Razlog tomu nisu samo ljetne radosti i najava Vlade da će i ove godine naći načina za isplatu regresa, pa svih 180.000 državnih službenika na more ipak može ići pod nešto manjim pritiskom. No svi oni nisu rođeni baš pod sretnom zvijezdom repaticom, pa neće biti u koži 71 euforičnog sretnika koji je, ni kriv ni dužan, uoči godišnjeg dobio povišicu do 1100 kuna neto, i to sasvim slučajno.

Vlada Zorana Milanovića još početkom 2015. smanjila je porez na dohodak i omogućila rast osobne potrošnje, što je utjecalo na blage stope rasta BDP-a, pa je takav potez dočekan s velikim odobravanjem. No te porezne promjene pojedinim državnim službenicima toliko bi povećale plaće da bi bile u rangu s onima državnih dužnosnika i/ili saborskih zastupnika, što ipak teškim odricanjem i zalaganjem unutar političkih frakcija treba zaslužiti. Riječ je o rukovodećim državnim službenicima koje imenuje Vlada i koji su tek stepenicu ispod državnih dužnosnika. To su, primjerice, zamjenici ravnatelja državnih uprava, glavni tajnici ministarstava, predstojnici i zamjenici predstojnika pojedinih ureda te čelnici pojedinih Vladinih ureda. Njima su smanjeni koeficijenti na plaće Uredbom o izmjenama Zakona o državnim službenicima, koju je Milanovićeva vlada donijela dok Sabor nije zasjedao, temeljem ovlasti da u to vrijeme donosi uredbe sa zakonskom snagom, s tim da takva uredba na snazi može ostati najdulje do 30. lipnja 2016. godine. Sporna je Uredba prestala biti na snazi 1. srpnja, pa se plaće rukovodećih službenika koje imenuje Vlada obračunavaju prema koeficijentima koji su vrijedili prije njihova smanjenja odnosno usklađenja s plaćama državnim dužnosnicima nakon što je u prosincu 2014. godine dužnosnicima smanjena osnovica za obračun plaće s 4221,76 na 3890 kuna bruto. Osnovica za obračun plaća državnih službenika inače iznosi 5108,84 kune.

U konačnom Prijedlogu zakona predloženi su koeficijenti rukovodećih državnih službenika koje imenuje Vlada u visini utvrđenoj Uredbom o izmjenama Zakona o državnim službenicima, koja je prestala važiti 30. lipnja 2016. godine. Budući da predloženi zakon nije donesen, od 1. srpnja 2016. godine plaće rukovodećih državnih službenika obračunavaju se prema koeficijentima višim za 11 posto, tj. koeficijentima koji su bili važeći prije stupanja na snagu navedene uredbe – kratko nam je potvrdila ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović.

A to znači da će 70-ak ljudi u kolovozu dobiti srpsku plaću i do 1130 kuna veću. Pet zamjenika predstojnika državnih ureda, 20 glavnih tajnika u ministarstvima te ravnateljica Ureda Vlade RH za zakonodavstvo Zdenka Pogarčić tako će umjesto 21.720 kuna bruto odnosno bar 13.075 kuna neto dobiti srpsku plaću od 24.402 kune bruto odnosno najmanje 14.208 kuna neto. Povećanje plaće osjetit će i pet glavnih tajnika u državnim uredima i devet zamjenika ravnatelja državnih upravnih organizacija, tajnica Državnoga izbornog povjerenstva.

Ovo su bruto plaće koje smo obračunali tako što smo osnovicu od 5108,84 kune pomnožili s dosadašnjim koeficijentima (3,177 – 4,094), odnosno s novim/starim koeficijentima koji opet stupaju na snagu (3,201 – 4,549). Tomu smo dodali minimalni dodatak na staž od pet posto (0,5 posto po godini staža, a za ta, voditeljska službenička mjesta minimalni je staž 10 godina). Dakle, plaće mogu biti veće za svakog službenika koji ima staž dulji od deset godina. Nismo uračunavali ni pojedinačne olakšice.

Usporedo sa Zakonom o državnim službenicima, Vlada je u hitnu saborsku proceduru uputila i izmjene Zakona o dužnosnicima. Vlada je u prošlogodišnjim izmjenama Zakona o porezu na dohodak utvrdila da se umanjenje poreza neće primjenjivati na plaće političara, odnosno na državne dužnosnike, pa su prema toj logici, a s poreznim promjenama, trebale pasti i plaće ustavnih sudaca. Da bi to spriječila, vlada Zorana Milanovića Uredbom je propisala da se plaće ustavnih sudaca trebaju računati na temelju osnovice u pravosuđu i ta je uredba bila na snazi do kraja lipnja. Vladu je na to potaknula odluka kojom je Ustavni sud utvrdio da plaće ustavnih sudaca, zbog načela trodiobe vlasti, ne bi smjela uredbom određivati Vlada, nego Sabor. Tako se na plaće predsjednika, zamjenika predsjednika i suce Ustavnog suda primjenjivala osnovica od 4443,95 kuna, što je osnovica kojom se uređuju plaće sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika umjesto osnovice od 3890 kuna kojom se uređuju plaće dužnosnika. No ta je uredba s posljednjim danom lipnja prestala važiti i ustavnim sucima su plaće od srpnja niže za 15 posto jer se obračunavaju prema nižoj osnovici. One su tako sada pale na razinu ministara ili predsjednika saborskih odbora, a plaće predsjednice Ustavnog suda na razinu plaće predsjednika Sabora.

Dok se u Saboru raspravljalo o tom zakonu i iz hitne ga se slalo u redovnu proceduru, zastupnici su bili uvjereni da će imati dovoljno vremena za raspravu te da se neće dogoditi ovaj bizaran scenarij. No, eto, dokazalo se da ni oni nisu sveznajući, bez obzira na svoj pedigre.

Nova je najviša neto plaća državnih službenika 14.208 kuna; u to nisu uračunate olakšice i dodaci za staž dulji od deset godina.

600 milijuna kuna trebalo se uštedjeti reformom javne uprave, koja je ostala ‘na čekanju’ zbog samoraspustanja Sabora.

Glavni su prijepori bili u vezi s plaćama državnih dužnosnika, posebice ustavnih sudaca, te ponovnim uvođenjem tzv. revolving-door službenika, ali uz obvezu provedbe javnih natječaja, te mogućnost ponovnog imenovanja rukovodećih službenika kojima istječe mandat bez provedbe javnog natječaja, a bez kritika nije prošao ni prijedlog o ubrzanom zapošljavanju službenika angažiranih na povlačenju sredstava iz fondova EU.

Navedeni prijedlozi sukladni su reformskim ciljevima definiranim u Nacionalnom programu reformi za 2016. godinu i reformskoj mjeri smanjenja mase plaća u javnoj upravi i javnim službama. Cilj je bio smanjiti ukupne rashode u razdoblju od 2016. do 2018. za dva posto ili za 600 milijuna kuna u odnosu na 2015. kada su rashodi za zaposlene iznosili 30,5 milijardi kuna – pravda se Jurlina Alibegović.

No od svih tih ušteda i reformi zasad ništa. Tihomiru Oreškoviću izglasano je nepovjerenje, nova većina nije se složila, Tomislav Karamarko izgubio se u bespućima političke (neo)zbiljnosti, Sabor se raspustio i raspisani su novi izbori. Nakon godinu dana, ako brojimo prošlo predizborno vrijeme, postizborne kalkulacije i eksperiment koji je neslavno propao nakon šest mjeseci, samo je jedno sigurno. Jedini dobitnik ere Timova tima 71 je rukovodeći službenik koji je ni kriv ni dužan dobio povišicu. I to – slučajno.