Home / Biznis i politika / Nakon traljava vojnog udara nesagledive ekonomske i političke posljedice

Nakon traljava vojnog udara nesagledive ekonomske i političke posljedice

Prošlotjedni vojni udar širom je otvorio vrata Erdoğanu i njegovim sljedbenicima prema apsolutnoj vlasti. Narod sada predsjednika podupire, ali ta ljubav počiva koliko na jačem utjecaju islama, toliko i na ekonomskom usponu Turske posljednje desetljeće. Nestabilnost zemlje prva će osjetiti ekonomija.

Broj uhićenih ljudi nakon neuspjeloga vojnog udara u Turskoj u petak premašio je početkom tjedna osam tisuća, suspendiranih vojnih, policijalnih i drugih službenika je na tisuće i tisuće, a broj mrtvih prešao je 290. Iako se u prvi mah činilo da je riječ o klasičnom vojnom pokušaju svrgavanja civilne vlasti, što u turskom slučaju nije nimalo neobično, ubrzo nakon kraja puća pojavile su se velike sumnje u njegovu stvarnu prirodu. Niz je važnih detalja zbog kojih mnogi analitičari i komentatori dovode u pitanje karakter vojnog udara, koji bi u povijesti mogao ostati zapisan kao jedan od najamaterskih ikada.

U petak navečer, iz neba u rebra, na ulice Ankare i Istanbula izazvao su tenkovi, društvene mreže i mediji kratko su blokirani, a skupina iz vojske ‘Mir kod kuće’ izdaje priopćenje iz kojeg nije sasvim jasno tko su ni što točno žele, već samo da je trenutačna vlast svrgnuta jer više nema legitimitet. Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, protiv kojeg je udar i usmjeren, uspijeva se vrlo brzo javiti putem aplikacije na mobitelu FaceTime iz ljetovališta Marmaris u kojem se nalazi i preko turskog CNN-a pozvati narod da izađe na ulice, a cijela afera praktički završava nekoliko sati kasnije, tijekom noći s petka na subotu. Već oko tri ujutro u subotu turska obavještajna služba objavljuje kraj jednog od kraćih i bizarnijih pućeva u povijesti političkih poredaka. Tim je čudnije što su se svi raniji vojni udari događali u vrijeme ekonomskih kriza i posvemašnjeg siromaštva turskog stanovništva, a ovaj se zbio u vrijeme kada Turska bilježi godine nezamjenjenog rasta i boljeg standarda nego ikada u suvremeno doba, što je i temelj Erdoğanove popularnosti u narodu.

Prema prvoj Erdoğanovoj verziji, u pitanju su bili niži časnici koji su se pobunili protiv starijih, ali nešto kasnije radikalni islamist koji već godinama uvodi puza-juću diktaturu u Turskoj tijekom koje je već dobro ‘pročistio’ tu istu vojsku upire prst prema svom glavnom političkom protivniku Fethullahu Gülenu. Nekadašnji dobar prijatelj u jednom se trenutku razio s Erdoğanom i pobjegao u Ameriku, a slovi kao nešto umjerena varijanta islamista, premda je opis njegovoga političkog promišljanja često u oku promatrača. Gülenova razmišljanja opisuju se kao umjerena, ali je teško vidjeti posebnu razliku između njega i Erdoğana. Teza da je on iza toga amaterskog pokušaja uz optuživanje Amerike kao sponzora malo je koga izvan kruga Erdoğanovih obožavatelja uvjerila. Nije jasno zašto bi se Gülen sada odlučio na nasilno rušenje Erdoğana i to u ovako neizglednim okolnostima, a još neuvjerljivije zvuči da bi Amerika, zemlja s najbogatijim iskustvom u svrgavanju vlada, izvela nevjerojatno šlampav puć. Osim toga, što god mislili o Erdoğanu, u ovom trenutku Zapadu nije u interesu nestabilnost i građanski rat u Turskoj iz povećeg broja razloga, redom dobrih. Pitanje je i zašto bi netko u vojsci riskirao život ili slobodu samo da bi jednog islamista zamijenio drugim, možda nešto blazim, možda nešto gorim, uglavnom istim. Posebno bode oči propust pućista koji su omogućili glavnom i zapravo jedinom cilju svoje akcije da se neometano obrati javnosti nekoliko sati kasnije i to putem televizije. Svatko tko je ikad organizirao vojni udar zna da kvalitetan puć počinje uhićenjem šefa vlasti koju se svrgava, pa već ta činjenica mnoge ispunjava skepsom. Nadalje, danima nakon puća nije jasno tko su točno ljudi koji su u njemu sudjelovali, što ih je nagnalo na ovaj najopasniji scenariji niti koji im je bio krajnji cilj.

Teze o pobjedi demokracije smiješne su, Turska bi prvo trebala biti demokratska da bi se njezinu demokraciju moglo.